Tatin(b)Log

Prije neki dan supruga i ja smo sudjelovali u parlaonici "Tata od zlata" o promjeni roditeljskih uloga u današnje doba… i zbilja je istina, sve više tata koristi roditeljski dopust, provode vrijeme s djecom, mijenjaju pelene, idu s djecom na preglede kod doktora itd… no sve više mi jedna stvar zvoni u glavi nakon te parlaonice. Većina nas koji smo bili na toj parlaonici više nemamo samo jedan posao. Uz svoj redovni posao svi radimo dodatno da bismo zapravo djeci, a i sebi, mogli priuštiti više. Pri tome ne mislim više stvari, nego više doživljaja, putovanja i boljih životnih uvjeta, kvalitetniju hranu i bolju edukaciju.  I sad mi nešto nije jasno. U redu, ja ću uskoro 42 godine napuniti, nisam u cvijetu mladosti 😂, ali u doba mog odrastanja nije bilo čudno da u obitelji radi samo otac. Kako smo došli do toga da rade oba roditelja i to ne jedan, već više poslova? i onda se mi brinemo o ravnopravnosti spolova. Trebali bismo se više brinuti o tome kakva budućnost čeka našu djec...

 Google fotografije su mi baš sinoć izbacile ovu sliku... kao da su znale da je već prošlo 7 mjeseci otkad Tata nije tu.  Od sinoć to pokušavam zaboraviti, ali ne ide. Toliko toga mu želim reći svaki dan. Kako je skoro cijeli moj život radio vani, pa se možda nismo čuli svaki dan, ali uvijek smo si bili dostupni kad je nešto zbilja važno ili kad si samo nedostajemo. Današnji polu neuspješni poziv s mojim Noom iz škole, koji sam završio sočnom psovkom me podsjetilo na jednu anegdotu.  Tata ju je često pričao, anegdota je iz kasnih devedesetih, kad je "mobitelizacija" tek počela u našim krajevima…  Jedan dan poslao sam mu SMS poruku: POŠTOVANI, DANA 3. 12. ĆE SE SKUPLJATI KRUPNI OTPAD U VAŠEM KVARTU. MOLIMO VAS DA STANETE NA VIDLJIVO MJESTO! I on mi je, vozeći se iz Trsta s posla, odgovorio u svojem stilu: P**KA TI MATERINA! Dođe Tata kući i dočeka ga mama Ružica ljuta k'o ris! "Sram te bilo! Kako si mogao sinu onako ružnu i prostačku poruku poslati!?" A ja, pokva...

Kad god odem na LinkedIn, dođe mi zlo.  Ipak, to je nužno zlo u današnjem poslovnom svijetu. S rastom reputacije u industriji zabave, primijetio sam kako mi strane tvrtke provjeravaju profil i iskustvo prije nego što me kontaktiraju. To je sasvim legitimno i ja sam naivno mislio da LinkedIn tome i služi, ali ne... Kao i sve danas, i LinkedIn je postao mjesto gdje razni "gurui" i influenceri svaku stvar predstavljaju kao najveće životno putovanje i lekciju. Drugačije generacije, drugačiji ciljevi Nedavno sam pročitao kako je nekoga bilo sram raditi za vrijeme studija, što me podsjetilo na srž problema današnje generacije. Svi bi odmah željeli biti barem rukovoditelji ili direktori, ako već ne mogu biti influenceri ili YouTuberi(podcasteri). Tako su mi se nedavno na natječaj za posao tehničara (početnika) javljali dečki s tek završenom srednjom školom koji traže veću plaću od mene kao voditelja s dvadeset godišnjim iskustvom.  Budimo iskreni, to je sasvim legitimno, al...

Nedjelje su obično bile dan kada se osjećala nervoza , dan kada bi se tata nakon ručka spremao za povratak u Italiju. Iako je sve bilo ispunjeno ljubavlju i šalom, ta bi se nervoza uvijek osjetila u zraku. Danas je nedjelja kada nam je mama došla na ručak, tradicionalni nedjeljni ručak, pečena kokica. Sve je naizgled isto, ali ništa zapravo nije. Osjećam neku težinu , nervozu... Nedjelje više neće biti iste. S ovog se puta tata neće vratiti, ali mi smo i dalje tu. Opet "sami". Mali Mateo je pojeo "tatinu" količinu hrane. Znam da bi s jedne strane tata bio ponosan "kako mali dobro jede", a s druge zabrinut/ljut na nas, govoreći: "Tako će si razvaliti stomak pa će biti debeo." Nasmijao sam se sam sebi razmišljajući kako su se vremena promijenila i kako ja nikada neću prevrnuti stol jer ručak nije zadovoljavajući. Zapravo sam se sjetio torte za moj četrdeseti rođendan koja nikako nije bila po mom guštu i kako je ove godine torta bila baš kako je ja...

Ako želite shvatiti bit života, ne morate čitati Tolstoja ili gledati filozofske dokumentarce. Dovoljno je da odete u najbliži dječji parkić. Tamo se, naime, odvija cijela drama ljudskog postojanja, sa svim svojim usponima, padovima i neizbježnim pelenama. Bebe i mame Parkićem dominiraju bebe. Leže u kolicima, vrište, smiju se, balave i rade sve ono što bebe rade. U tom su stadiju života svi jednaki: bezbrižni, nesvjesni i potpuno ovisni o drugima, dok mame blaženo ali zabrinuto prate svaki pokret svojeg malog blaga. Djeca Onda dolaze djeca. To su mali tirani koji trče, vrište, guraju se i otimaju igračke. Oni su na vrhuncu svoje moći, uvjereni da je cijeli svijet njihov i da im nitko ništa ne može. U toj fazi života, najvažnije je biti prvi, najglasniji i najjači. Penzioneri Na kraju, tu su penzioneri. Oni sjede na klupama, promatraju svijet i komentiraju kako je sve bilo bolje u njihovo vrijeme. Oni su mudri, iskusni i pomireni sa sudbinom. U ovoj fazi života, najvažnije je imati dob...

Dragi moji Noa, Neo i Mateo. Znam da vam je često zbunjujuće da vam tata dok ste još ovako mali pokušava svakodnevno usaditi neke vrijednosti koje sam naučio kroz život, ali vjerujem da će vam to jednog dana pomoći. Zato ću ponekad ovako samo za vas zapisati te stvari u blog da ih imate.  Četrdeset godina je iza mene, bliži mi se i četrdeset i prvi rođendan. Skoro dvadeset i tri godine sam na ovaj ili onaj način na tržištu rada. Zadnjih desetak godina i na rukovodećim pozicijama te vlasnik privatne firme (koja se zove Neo po tebi da ne zaboraviš) koja surađuje na velikim međunarodnim projektima. I bez obzira na svo iskistvo, tek zadnjih godinu dana sam počeo primjenjivati ovih 7 "pravila" koja su mi se iskristalizirala kroz sve sve godine. Zato ih sada pišem vama da ih imate, možda budete pametniji od vašeg tate i krenete ih primjenjivati ranije, za svoje dobro. 1. Nisi odgovoran za tuđu sreću. Pusti ih da budu nesretni. 2. Nisi odgovoran za to da li ljudi razumiju tvoje izbo...

Gdje smo došli kao društvo kad majka jednog tinejdžera izjavi: “Prije mjesec i pol dana je mene i majku zatočio u stanu, uzeo nam je mobitele, ključeve... Noćima smo spavali u strahu, napravili smo sve što smo mogli da se to dijete spasi.” Krivo je ovo “moderno i napredno” društvo, odgoj djece “nježne ruke”, puštanje djece da nas manipuliraju i sami sebe odgajaju jer je tako lakše. Sustavno ubijanje figure oca u svakom pogledu. Otac je od uvijek bio korektivni sustav u odgoju, otac je pojam uzroka i posljedice. Muškarci moraju biti jaki i sposobni za nasilje da bi zapravo mogli biti nježni. Jer zapravo si jak tek onda kad si sposoban za užasne stvari ali ih svjesno ne radiš i sprječava psihopate da naprave ovakve horore. Potrebni su nam ljudi sposobni da ovakve izopačene bolesnike koji ozljeđuju slabe i nemoćne stave na mjesto. Ali mi smo i to ukinuli, kod nas je zavladao “permisivni odgoj” ili društveno prihvaćeno zapuštanje onog najvažnijeg, naše djece. Kad dijete nema uzor u svojoj ...

Kad mi sinovi malo narastu volio bi imati ovakav razgovor s njima o ljubavi. Najiskrenije iz mog iskustva... Sine, jesi li znao da ćeš se vjerojatno zaljubiti tri puta tijekom svog života? Prva ljubav obično se dogodi kad si prilično mlad. S vremenom će te se udaljiti, često zbog nečeg vrlo trivijalnog. Kada pogledaš unatrag, nećeš ni biti siguran je li to uopće bila prava ljubav, ali biti će to tvoje prvo razumijevanje ljubavi... Druga ljubav je teža.  To je ona koja te uči. Dolazi s puno boli i izazova. Tijekom tog vremena naučiti ćeš puno o ljubavi ali i sebi. Što ti se sviđa i što ti se ne sviđa. Počinješ razlikovati dobro od lošeg. Postaješ oprezniji i precizniji u onome što želiš i što sigurno više ne želiš u ljubavi(i životu).  I tada dolazi treća ljubav, ona neočekivana.  U trenutku kad prihvatiš da možeš živjeti i sam... Iznenadi te rušeći sve obrane koje si izgradio. Odjednom shvatitiš da duboko voliš nekoga na način na koji nisi ni mogao zamisliti. Iznenađujuće...

Zajebano je u životu, a posebno u vezama i poslu, biti kratkovidan. Treba se potruditi vidjeti širu sliku koliko god je to moguće.  Nestvarno mi je da odrasli ljudi, profesionalci k tome, mogu ponekad biti tako kratkovidni i uskogrudni.  Nisam ni sam pametan je li moj pogled na svijet prokletstvo ili blagoslov.  Često se pitam - koju to lekciju nisam naučio da mi život donosi ciklički iste situacije i ljude.  Svakim se danom sve više borim s vlastitim korijenima i sigurnim/poznatim zonama. Siguran posao, poznati grad, poznato okruženje...  Nažalost ili nasreću, svako toliko izletim u neke "nesigurne" avanture,  toliko iznad svog poznatog okruženja i tamo plivam toliko slobodno i sretno da me iskreno bude pomalo strah. Tamo žive neki drugi ljudi i neke druge situacije i neko poštovanje koje, tek u tom trenutku shvatim, u svom okruženju ne dobivam - ma koliko se trudio.  Zajebano je to.  Pri tome ne mislim na ovu jadnu dopaminsku ovisnu vezu koju im...

Ova godina je bila teška. S tom rečenicom bi bilo najbolje započet i završit. No, ne bi to bio ja a da ne filozofiram i zapetljam. Jednostavno od početka godine sve kao da je malo pomaknuto. Čega god se ulovim ispadne nekako off. Jednostavno ništa nije uspjelo 100%. Što osobi koja je control freak kao ja stvara dozu neprolazne tenzije. Što se više godina bliži svome kraju, tako me sve više i više žulja sve što se događa. Ako sam i imao neki privid kontrole života i stvari oko sebe tako mi.je sad postalo potpuno jasno da je to potpuno iracionalni. Ne kontroliramo ništa, pa čak ni sebe.  Jezik mi je ponovo brži od mozga i svo vježbanje šutnje kao da mi se vratilo kao jojo efekt nakon loše dijete. U mom slučaju verbalne dijete. Prije neki dan sam doživio kap koja je prelila ne čašu nego cisternu. Totalni nekontrolirani agresivni meltdown, fuzijska relacija bez kontrole, moj mali osobni Černobil. Nije mi se tako nešto dogodilo godinama. Sve sam više svjestan da nikada neću uspjeti u to...

  Draga Nina, 25.9. će biti godinu dana da te nema u ovoj našoj dimenziji ali svakim danom osjećam da si tu s nama.  Svakodnevno ti poželim ispričati neki aktualni događaj i čuti što ćeš mi reći svojim predivnim blagim glasom, onda se sam sebi nasmijem. Naravno da znaš sve što znam i u glavi mi zvone tvoje riječi: budi nježan prema svijetu… Ena i ja gledamo nastavak Sex i grada, Faca je preselio na drugi svijet i pazi sad: Carrie i Aidan su napokon zajedno!! Iako na kraju opet nisu, on ima tri sina i najmlađi ima problema pa je Aidan zamolio Carrie da mu da 5 godina pauze …  Carrie je prodala svoj stan, tj. zapravo opet nije nego ga je iznajmila mladoj sexy umjetnici. Poetika je tu, stan će nastaviti živjeti svoj život s jakim ženama koje su si uništile život i generacijama žena nakon njih. Jebena nerealna očekivanja.  Pojavila se i Samantha ali samo na minutu i to telefonskim pozivom. Nekako je simbolično da nema mjesta za nju kao jedinu konkretnu i iskreno jaku žen...

Ovo dugo toplo ljeto donijelo je sa sobom neke velike gubitke zbog kojih ću ga doživotno pamtiti.    Zapravo, cijela ova godina sa sobom nosi neki miris promjene u zraku.   Od kad sam se vratio na posao početkom svibnja, nakon šest mjeseci roditeljskog dopusta, bilo mi je jasno da će i na poslovnom planu sve biti drukčije.   Festival smo odradili odlično ali nam se prvi put dogodilo da otkazujemo predstavu sat vremena prije termina izvedbe. Razlog je bio užasni događaj u školi u Srbiji.   Nedugo nakon toga sam shvatio da smo izgubili veliki projekt obnove, na kojem radimo doslovno godinama.  Zatim jedna od najdražih i najkompetentnijih kolegica s kojima sam ikada radio daje ostavku i odlazi.    Sve to skupa stvara neku dodatnu težinu svakodnevnog poslovnog funkcioniranja. Ovo ljeto nisam koristio godišnji da bi se kolege koji su morali povući i za mene, zadnjih šest mjeseci, dobro odmorili.    Svemir me i tu odlučio nagraditi tako da mi ...

 Stiglo je ljeto! linolada Nakon pet godina stiglo nam je prvo ljeto bez pelena !  Ljudi moji, mislio sam da se taj trenutak neće nikad dogoditi. Izgubio sam računicu ali Ena i ja smo, brat bratu, svaki po 10 000 pelena promijenili. Sad kad idemo u parkić zapišavamo stabla k'o psi hehe Neo dežurni plesač Svašta nešto lijepog nam se dogodilo zadnjih par mjeseci. Ena je diplomirala (postala je bakalar haha), Mateo je skinuo pelene! Neo je prespavao noć u svojem krevetu bez da se selio po svim krevetima u stanu a Noa je postao pravi mali dečko koji napokon jede i sladoled!  E da, i ja sam se početkom svibnja vratio na posao u HKD a i odradio sam par projekata za dušu... Valjda je i to lijepo. moja  prvostupnica solo pjevanja - univ. bacc. mus. Još jedna novost u našem životu je da ove godine svo troje vole more i kupanje. Ne samo da ga vole nego smo Ena i ja uspjeli dobiti par puta po pola sata mira na plaži dok su se oni, pazite sad, MEĐUSOBNO IGRALI u plićaku. Eeejj n...

Dragi tata, U ovom mjesecu lipnju posvećenom psihičkom zdravlju muškaraca, želim ti poslati posebnu poruku kako bih istaknuo tvoju važnost i podršku koju pružaš kao otac. Tvoje emocionalno blagostanje i psihičko zdravlje su od iznimne važnosti, kako za tebe osobno, tako i za nas kao obitelj. Ti si stijena naše obitelji, uvijek prisutan s ljubavlju i podrškom. Tvoja snaga i hrabrost su izvor inspiracije za nas. No, također želim da znaš koliko je važno brinuti o svom psihičkom zdravlju, kao što ti brineš o našem. Ovaj mjesec, molim te da posvetiš vrijeme sebi. Pronađi trenutke za opuštanje i osnaživanje. Bilo da je to vrijeme provedeno u prirodi, čitanju omiljene knjige, bavljenju hobijima ili razgovoru s voljenim osobama. Tvoja dobrobit je ključna za sretan i ispunjen život ove obitelji.  Znam da se ponekad suočavaš s izazovima i pritiscima. U tim trenucima, nemoj se bojati potražiti pomoć. Nema srama u traženju podrške i razgovoru s profesionalcima koji će ti pružiti alate i strat...