Tatin(b)Log

Ova korona je zbilja sve promijenila, ne znam tko su ljudi koji se usude u doba pandemije(velepošasti haha) pisati o screen time-u ali SRAM IH BILO hehehe   fotka je tu samo da se zna na koga djeca vole ekrane :) čak i na vjenčanju sam imao mobitel Već znate da Noa, iako će uskoro tri godine, jako malo tj. gotovo ništa ne govori. Idemo kod logopeda već neko vrijeme i stvari idu na bolje. On je shvatio da mora i riječima izraziti svoje želje i potrebe, a mi da moramo imati strpljenja i pričekati da se on malo pomuči da dobije to što želi.  Prošle godine u ovo doba smo bili u lockdownu (društvostaju!?!? :) ) i mi kao nadobudni roditelji smo zaključili da je to pravo vrijeme da skroz eliminiramo tv i crtiće na mobitelu. Dobro nam je išlo nekih tri mjeseca, no kako se bližila jesen i počela je poznata riječka kiša, počeli smo malo po malo popuštati. Priznajem da sam ja najveći krivac, htio sam pogledati zadnju sezonu Vikinga dok je još vruća a da bi to odradio pošteno trebalo je ponoviti i

U zadnje vrijeme se ponekad ulovim kako razmišljam o tome kakav će moj trio bebača biti kad odraste. Svo troje od najranije dobi imaju dosta izražene karaktere. Noa je blagi tihi treptavi plavooki medo. Neo je najsličniji meni,  najkraći opis bi bio Taz iz Looney Tunesa samo puno šarmantniji. Jedan tren te izludi i kad misliš da ćeš poluditi nabaci osmijeh i izvali nešto da zaboraviš sve što te naživciralo. Mateo, e Mateo hehe, on će biti vragolan, pogledajte samo ovaj pogled. Od kad sam i sam tata često se sjetim riječi moga tate: dijete se rodi s određenim karakterom a ti kao roditelj možeš malo ublažiti ili naglasiti te njegove mane/vrline. Nekako si mislim da zbilja ima pravo. Znam da su mi sinovi još maleni i da se opterećujem nepotrebno s time ali zbilja se nadam će mi biti ovoliko dragi i kad prođu svoje faze odrastanja, a posebno puberteta :) Tata i ja kad sam imao nekih 5-6 godina Tata i ja danas Već znam da ću jedan dan čitati ovaj tekst i sam sebi se smijati, a šta da radim

Drage mame, Piše vam jedan od onih tata koji se trudi biti vam podrška, roditelj, a ne dadilja. Vodim dijete u vrtić svaki dan, odlazim ranije s posla da bih ga pokupio iz vrtića. Spremam mu odjeću i obuću koju će odjenuti i odijevam ga ujutro. Kuham ili, budimo iskreni, ponekad i naručim ručak, brišem prašinu, usisavam, perem podove i prozore, iako mrzim iz dna duše, operem i suđe kad vidim da se izmaklo kontroli. Otkad imamo malu bebu, ne perem i ne sušim (u sušilici) robu da ne bih nešto od bebe ubacio s našom robom jer se mame na to jako ljute. Perem dude i bočice u sterilizatoru, noću radim bočice i nunam. Trudim se biti prisutan s djecom i igrati se s njima, mijenjam pelene i ljubim ručice, prstiće i glave kad padnu, ali nikada neću biti MAMA.  Jedna je MAMA. Zato vas MOLIM, mame, znam da ste umorne i na izmaku snaga i živaca, ali... Nemojte vikati na svoju djecu. Jednostavno to nemojte raditi, to ne vodi ničemu. Znam da je umor prešao sve granice i da kroz vikanje izlazi nemoć i

Nisu samo tate super heroji i zaštitnici djece, to su i proizvodi koji pomažu nama tatama da se brinemo o svojoj djeci. Posebno to dolazi do izražaja kada se radi o njezi djece. Kako mi živimo u neboderu s centralnim grijanjem osim obaveznih ovlaživača zraka, za zdravlje dječje kože potrebna je i dodatna pomoć.  Noa se ugledao na svog tatu, nažalost, pa ima izrazito osjetljivu i suhu kožu. Tu nam u pomoć uskaču Lipikar proizvodi La Roche-Posay brenda. Baume AP-M balzam nam umiruje kožu i sprečava svrbež što nam super dođe, jer Noa se do sada redovito znao do krvi raščešati u zimsko doba godine. Osim balzama spas za mamu i mene je i kupka Syndet AP+ koja već za vrijeme kupanja ublažava nadraženost kože kod Noe i Nea, a bebu Matea nam štiti od pojave tjemenice. Nedavno smo otkrili i Lipikar Huile Lavante ulje za pranje kože pa smo i njega ubacili u kombinaciju kod kupnja pogotovo u zimskim, burnim i suhim mjesecima kada nam koža nastrada od vjetra.  Svi koji me poznaju znaju koliko sam z