Zajebano je u životu, a posebno u vezama i poslu, biti kratkovidan. Treba se potruditi vidjeti širu sliku koliko god je to moguće.
Nestvarno mi je da odrasli ljudi, profesionalci k tome, mogu ponekad biti tako kratkovidni i uskogrudni.
Nisam ni sam pametan je li moj pogled na svijet prokletstvo ili blagoslov. Često se pitam - koju to lekciju nisam naučio da mi život donosi ciklički iste situacije i ljude.
Svakim se danom sve više borim s vlastitim korijenima i sigurnim/poznatim zonama. Siguran posao, poznati grad, poznato okruženje...
Nažalost ili nasreću, svako toliko izletim u neke "nesigurne" avanture, toliko iznad svog poznatog okruženja i tamo plivam toliko slobodno i sretno da me iskreno bude pomalo strah. Tamo žive neki drugi ljudi i neke druge situacije i neko poštovanje koje, tek u tom trenutku shvatim, u svom okruženju ne dobivam - ma koliko se trudio.
Zajebano je to.
Pri tome ne mislim na ovu jadnu dopaminsku ovisnu vezu koju imamo s društvenim mrežama gdje se svi zavaravamo koliko smo važni... A nismo, ljudi... Zbilja, osim svojoj obitelji i najužem krugu stvarnih prijatelja, nismo nikome važni i nitko ne misli na nas... Čak ni ti neki fiktivni neprijatelji koje smo si zamislili... Cijela ova situacija u kojoj se ovako ponekad nađem podsjeti me na jednu vrlo poučnu priču koja bi nas trebala sve skupa malo natjerati da razmislimo...
Na Svjetskom prvenstvu skokova u vodu u Budimpešti američka plivačica Anita Alvarez prilikom skoka potonula je na dno bazena.
Trenerica Andrea Fuentes primijetila je da je Anita predugo pod vodom i odmah je skočila za njom, u potpunosti odjevena, izvukavši je na sigurno. Anita se onesvijestila i nije mogla isplivati, niti si pomoći na bilo koji način.
Da je Andrea nije primijetila, utopila bi se.
Ali ona je znala Anitu. Tražila ju je pogledom, brzo primijetila da je predugo pod vodom (više nego što je to za nju normalno), pa je skočila za njom bez razmišljanja.
Tko su vaši ljudi koji će vas tražiti kada budete predugo pod vodom, koji će primijetiti da niste isplivali i skočiti da vas izvuku na površinu kada izgubite snagu za plivanje kroz život?
Tko su ljudi koji bi to učinili za vas?
I može li netko računati na vas, računati da ćete biti ta osoba koja će ih tražiti i primijetiti kada budu predugo pod vodom, skočiti i pružiti im podršku kada budu iscrpljeni i bez snage za plivanje kroz ove uzburkane vode koje zovemo životom?
Primjedbe
Objavi komentar