Tatin(b)Log

 Mislim da vas je većinu privuklo mom pisanju to što sam iskren. Možda za neke stvari i preiskren...  Tako ću i danas napisati točno ono što me muči, bez filtera, bez uljepšavanja... Zadnje dvije godine su nas svih gurnule na neke rubove. A Ena i ja smo u tim pandemijskim godinama dobili i trećeg sina.  tata pod pritiskom hahahaha Koliko god je sve to lijepo i znaš da neizmjerno voliš svoju djecu, roditeljstvo je često vrlo vrlo vrlo teško. Ne, nismo mi razmažene generacije i nisu stariji bili bolji i jači od nas. Samo se o tome nije pisalo a bogami se nije ni pričalo o stvarima koje su "sramotne".  Da, znam, nitko nam nije kriv što smo napravili djecu a pogotovo godinu za godinom ali to ne znači da nemamo pravo reći da nam je teško. Da nam odnos, brak i razum pati. Da nam sad već kronično i opasno nedostaje vremena za nas dvoje. Da smo kao mladi bračni par zadnju noć sami proveli dvije noći prije rođenja prvog djeteta. Da nemamo kome ostaviti djecu( jer ih je troje i mali su

Zašto svakim danom sve više mrzim grad koji teče...   Od kad znam za sebe, znam da volim Rijeku (i Trst) i ponekad Ljubljanu, to su tri grada na starom kontinentu u kojima se mogu zamisliti da živim. Preko bare mi se San Francisco čini kao cool opcija za život. Srećom imam zbilja super roditelje koji su me od uvijek vukli svuda sa sobom, pa sam tako od najranije dobi uspio i vidjeti veći dio našeg malog Alpe Dunav Jadran svemira. Da Vam ne pričam kako je tata koji od osamdesetih radi vani, kad bi bio doma znao jadan ići ujutro sa mnom u Trst u šoping a popodne kad bi mama došla s posla s njom u Trst u šoping hahaha Zagreb mi nikad nije sjeo kao grad (neću sad ni objašnjavati zašto), čak ni kad sam bio mali. Sjećam se tog trenutka kada bi se vraćali s izleta u zoološki ili negdje iz gorskog kotara, like.... taj trenutak kada izađeš iz šume i vidiš more, vidiš naš zaljev i kao da je srce na mjestu. Drukčije se diše. Doma sam. Miran sam. Nije mi jasno od kud taj lokalpatriotizam