Tatin(b)Log

Ili tužna… Najtužnije ali možda i najljepše od svega kad postaneš roditelj je, koliko se zapravo tvoj odnos prema svim drugim ljudima koji ti nisu najuža obitelj promijeni. Promijeni se toliko da ma koliko se trudio, ne možeš nažalost izbjeći rušenje mostova za sobom, pa čak i na prijateljstvima starim desecima godina.  Ovaj tjedan je jedna od meni najdražih osoba na ovome svijetu (i krsni kum našem Noi) Zvjezdan Ružić imao u našem gradu, u našem kazalištu, premijeru novog divnog albuma s neponovljivom Josipom Lisac i Luko Paljetkom.  Foto Matea Smolčić Senčar   Ena i ja smo imali neopisivi želju otići na taj koncert i podržati osobu koju smo odabrali u slučaju da se nešto nama dogodi, brine za našeg prvorođenog sina. Onda vam mora biti jasno koliko ga volimo. Svaki dan od kad su karte u prodaji smo sa strepnjom gledali kako ide prodaja, gledali storije koje je Zvjezdan stavljao s priprema za koncert i veseli se s njim. Ja sam trebao biti taj vikend u Ljubljani poslovno na jednom proje

  Ljudi moji, Kako djeca rastu tako sve manje i manje pišem. Zbilja je istina malo dijete mali problemi, veliko dijete ... Ma znate dalje.. Priroda se dobro poigrala s nama "modernim" očevima koji želimo biti potpuno uključeni u svaki aspekt odgoja djece. Znam da nije svima prirodno mijenjati pelene, kuhati, prati guze, kupati djecu i čitati im priče i pjevati uspavanke, ma ni ne treba biti, ne osuđujem nikoga. Meni je to normalno i mislim da to nije "ženski" posao. Tate se trebaju brinuti i emotivno a ne samo financijski o svojoj djeci.  Kad sam dobio Nou okrenulo me u nekog drugog ne sebičnog ja, a to se sve samo pojačalo dolaskom Nea i Matea.  Noa i tata Saša kod zubara Svejedno koliko god ja želim i trudim se, nekako uvijek ostaje osjećaj da nisam napravio dovoljno za njih. Zapravo i nisam i jasno mi je koliko Ena povlači tu stranu obiteljskog života. Svakim danom se sve teže nosim sa svim tim obavezama. Vrtići, logopedi, beskonačni dječji rođendani i zabave....