Tatin(b)Log

Priča o meni kao tati počinje prije neke dvije godine kada sam s Enom bio na porodu i dobio sina Nou u ruke dok su mamu šivali četrdeset pet minuta. Bila je to ljubav na prvi pogled i to ona ljubav koja je svakim danom sve jača i jača.  Ena i ja radimo i živimo u umjetničko-kazališnim krugovima i jednostavno nas je svemir spojio u pravom trenutku na pravom mjestu. U roku nekoliko tjedana već smo živjeli skupa, a nakon nekoliko mjeseci bili smo vjenčani i čekali našeg bikonju Nou.  Prije nego sam se vjenčao s Enom, sam bio u gotovo desetljeće dugoj vezi i nisam bio siguran trebam li i hoću li ikad postati tata. Najbliže što sam došao roditeljstvu bilo je kad sam dobio predivnog crnog pudla, Jazza. Uz tog kuštravog psića sam naučio puno o sebi, pa i to da ipak nisam toliko sebičan koliko sam mislio ili mi se govorilo. Kad je došao kod nas, imao je nešto manje od tri mjeseca. E sad, vjerujem da se poznavatelji pasmina pitaju kako to da sam dobio pudlu na poklon kad štenci koštaju i des

Općenito u životu je najgore imati očekivanja, očekivanja očekivano vode u nezadovoljstvo. Rijetko kad stvari ispadnu onako kako ste planirali. Mogućnost da stvari krenu neplaniranim putem eksponencijalno se povećava sa svakim novim članom obitelji. Da to potkrijepim primjerom: jednostavan plan – probuditi se i otići do dućana. Bez djece: probudiš se, opereš zube (ljudi, čuvajte zube), odjeneš se i kreneš! S malim djetetom (primjer kad si sam i s jednim djetetom): ako imaš sreće, ti si se prvi probudio, a nisi bio probuđen u doba kad dućani još ne rade i čak i pijetao spava. Dižeš se iz kreveta, brzinski ideš na wc, bacaš pogled u sobu, opereš ruke, bacaš pogled u sobu, umiješ lice, bacaš pogled u sobu i tako dalje, shvatili ste poantu. Vaš anđeo je baš danas odlučio spavati duže. Pod broj jedan – to znači da pelena neće izdržati i da će se probuditi propišan (hvala dobrim ljudima na izumu gumiranih podloga za krevet), pod broj dva – to vodi u jutarnje kupanje i pranje posteljin

Evo mene opet u WC-u.   Čovjek prije nego postane roditelj ne može pojmiti koliko znači nekoliko minuta mira unutar ta četiri zida. Sad ga mogu dobiti samo između šest i sedam ujutro dok su djeca još u krevetićima, pa usput koristim to vrijeme da napišem koju rečenicu.   Da, napisao sam djeca, dvojica su sinova – i čim se upali svjetlo u WC-u, evo njih, jedan trčećim bebi-korakom, a drugi ultrabrzim puzanjem kreću put WC-a. Pa sad ti obavi nešto.   Ništa vas ne može pripremiti za dolazak prvorođenog djeteta kući. Mislim, naravno da mjesecima prije svoj životni prostor polako ali sigurno počinjete prilagođavati za dolazak djeteta. Nabavljate, posuđujete i dobijete stvari, kupujete krevetić, robicu za izlazak iz rodilišta, igračke i svašta nešto što nikada nećete koristiti.   Moja divna Ena je obje trudnoće zbilja junački odradila, bez onih filmskih trudničkih želja i momenta "a nije bilo od jabuke"... Ono što me zbunilo negdje oko šestog mjeseca trudnoće, bilo je

Dragi ljudi, Moram vam biti iskren, dok ovo pišem sjedim na wc-u. Da, znam, previše informacija ali vjerujem u to da treba biti iskren sa svojim prijateljima, obitelji i najvažnije, sami sa sobom ... Želim vam ispričati kako mi se život pred malo manje od dvije godine okrenuo naglavačke. Doslovno naglavačke! Postao sam tata ! Ja ! Baš ja ! T a t a ! U trideset i trećoj godini ! Zastrašujuće ! Naravno da sam kao muškarac koji ima životnog iskustva iza sebe odlučio da idem sa suprugom na porod! Nikad u životu nisam napravio veću pogrešku za svoj napuhani muški ego. Ma kakva ravnopravnost spolova! pa žene su ZVIJERI, vjerujte mi Z V I J E R I ! Da mi moramo roditi, ljudski rod bi odavno izumro (neš jebat bez kondoma!) ili smislio neki način teleportacije beba iz trbuha. Žene majke kraljice, zbilja to jeste! Naklon do poda i hvala vam što nas trpite. Savjet za buduće tate, OBAVEZNO bez ikakvih isprika i izmotavanja budite uz suprugu na porodu. To je najljepša i