Tatin(b)Log

Svaki tata prolazi kroz par faza u svom roditeljskom životu.  Prva faza : OMB OMB POSTAT ĆU TATA ! Zbunjen si i sretan si, svima govoriš da ćeš postati tata. Čudiš se slikama s ultrazvuka... Druga faza :  OMB OMB POSTAT ĆU TATA ! PANIKA! Nemam kune ušteđevine, pojma nemam što djeci treba. Ajme koliko stvari pišu ljudi po forumima da treba pripremiti za bebu... što je to izdajalica ?... Treća faza : POSTAO SAM TATA ! Taj trenutak u rodilištu kad ti babica da dijete u ruke... cijeli svemir se promijeni...  Četvrta faza :  JEDEM, SPAVAM, PLAČEM, KAKAM  Mislim da tu ne trebam ništa objašnjavati, samo ću dodati. Tu prvi put u životu shvatite značenje riječi iscrpljenost. I da, to što radi beba radiš i ti. Jedeš, spavaš, kakaš i plačeš Peta faza : ZVUKOVI Beba je dodala i nove stvari u svoj repertoar. Okreće se s leđa na trbuh i obratno. Proizvodi neke nove zvukove koje ti razumiješ i redovito imaš kompletne razgovore s bebom na njezine gugu gaga... Prijatelji koji sada smiju doći u posjet m

Dolazak treće bebe kao i sve ove godine je morao biti drukčiji nego sve do sada. Došao nam je Mateo puna tri tjedna prije termina.  Mislim da je namjerno gađao 25.11. tako da na Božić svi slave njegovih prvih mjesec dana na našem planetu. Hehehe Srećom mamina(Enina) intuicija je i ovaj put odradila svoj posao savršeno. 24. smo namontirali njegov budući  krevetić, Ena je spakirala kofer, čistili smo malo temeljitije... Ujutro smo probudili kao i obično od kad Neo ide u vrtić, oko 7. Njega sam pustio u vrtiću i otišao na posao. Na poslu smo radili stvar koju najviše mrzimo ove godine, opet smo smanjivali broj sjedala u gledalištu zbog novih mjera. Sa 530 na 240 pa na sadašnjih 70. Horor. Dok smo ljepili sjedala, spomenem ravnatelju kako imam osjećaj da bi Ena mogla roditi za koji dan, sve se nekako poklapa s dosadašnjim iskustvima. Naravno da me odmah poslao doma iako sam ja sigurno tvrdio kako neće baš danas roditi, hvala ti Edvine ❤️.  Kući me čekala pilates lopta koju mi je Ena pripre

Teška tema. Ma koliko teško bilo i koliko umorni i neispavani bili, ta mala klupka našeg DNK jednostavno daju neki osjećaj ispunjenja i sreće. Neka nova briga za koju dosad nismo znali da postoji, postala je sastavni dio našeg života, ali nije to ona paralizirajuća briga. To je jednostavno svijest o tome da još netko u životu ovisi o nama, nismo više samožive jedinke. Mene je dosta pogodilo i osjetio sam tu promjenu unutar nekoliko sati nakon što se Noa rodio. Osjetio sam da mi život više nikada neće biti isti i da je to ok, dolazi neki novi "level". Ena i ja smo još poseban slučaj. Kao što znate, unutar tri mjeseca od rođenja Noe, "napravili" smo i Nea. Kako nam ne bi bilo dosadno u životu, nekoliko mjeseci prije Neovog drugog rođendana stiže nam i treći sin Mateo.  Promjene su polako ali sigurno počele i prije nego se Noa rodio. Prvo sam prodao motor, pa zatim i "sportski" auto jer je bio gotovo dvosjed u kojeg je gotovo nemoguće ugurati sjedalicu za beb

Ove godine smo odlučili prijaviti Nou i Nea za vrtić (jaslice). Neo (godina i četiri mjeseca) je krenuo, a Noa (dvije i četiri mjeseca) nije dobio mjesto i na čekanju je iako su imali isti broj bodova (ne želim uopće ulaziti u logiku svega toga)... Neo spreman za prvi dan ! Sad se svakog jutra SVI budimo malo prije osam da bi Neo išao u jaslice. Ponekad idemo svi skupa, ali najčešće mama i Neo sami odrade odlazak u jaslice, a Noa i ja idemo po njega dok je mama na poslu. Kako je još razdoblje privikavanja djece na jaslice, plus korona, Neo je prvih tjedan dana bio maksimalno dva-tri sata u vrtiću. Sredinom drugog tjedna je odradio i prvo spavanje u vrtiću. Veseli se ići u vrtić ujutro ali se još više veseli kada ga dođemo pokupiti za doma hehe (tatin sin). Neo i mama ( i Mateo u trbuhu) na putu za vrtić Dok je Neo u vrtiću,  Noa i ja koristimo vrijeme za sebe. Šetamo, igramo se, odemo do parka, u dućan... Srećom još traje bablje ljeto pa uživamo biti vani.  Kako je Noa prije prvog rođe

Smije li roditeljstvo biti teško?  Smije li brak (zbog dolaska djece) biti težak? Smije li se to sve reći naglas? A zapisati negdje? Ne, ne žalim se! Da! Sam sam si ih radio. Da, nitko me nije tjerao da se vjenčam s Enom kad je ostala trudna. Ovo ljeto me zbilja izmorilo više nego ikad išta do sada. Svako putovanje je borba, izlazak iz kuće borba, ulazak u stan borba, mijenjanje pelene borba, pranje kose djeci... Svjetski rat! Opet ponavljam, ne žalim se, samo moram to sve napisati na jednom mjestu da bih zadržao koliko toliko zdravi razum.  vidi se umor ali nadam se i neizmjerna ljubav Sretan sam čovjek! Zbilja jesam. Imam predivnu (kao osobu a i fizički) i mladu (aha! tu se malo hvalim) partnericu. Dvojicu preslatkih i živahnih sinova te trećeg na putu. Dobar posao, prosječnu plaću, super kolege (zbilja, rijetko se nađu takvi ljudi na okupu), vlastiti stan s pogledom na more (hvala mama i tata), veliki auto da svih (uskoro) 5 stanemo u njega i živim u gradu koji nije velik, a nije ni

I tako, čudna nam je ova dvije i dvadeseta. Počela je vrlo obećavajuće na raznim poljima. Ena se vratila na posao full time i to ju je učinilo zbilja sretnom. Ja sam dobio priliku raditi ogromni projekt izvan posla i to u smjeru u kojem želim da mi se karijera razvija… Malo smo bili u gužvi, kad je Ena ujutro na poslu, ja sam popodne i obratno. Djeca su dobro prihvatila novu situaciju i više - manje dobro napreduju. Neo je počeo hodati s nekih deset mjeseci, Noa je naučio skakati, imali smo neuspjeli pokušaj skidanja pelena, ali uglavnom pozitiva. Dok sam bio četiri dana na radnom putu radeći to što me jako veselilo, odjednom se ta korona počela pojačano pojavljivati svuda. U medijima, među ljudima, ali još je bila negdje daleko s ponekim slučajem u Europi. Nama nije bilo ni na kraj pameti kamo bi nas sve to moglo odvesti. Pa taman sam odradio puni Sava centar s više od 3600 ljudi u publici… Kad se sve činilo savršenim, planovi za poslovno ljeto su bili nestvarno dobri… Negdje u ta čet

Mislim da nema gore stvari za roditelje nego kada im je dijete bolesno. Možda (vjerojatno) sam samo ja jako osjetljiv na svoje dečke ali kad im je nešto, lud sam. Doslovno. Noa zadnjih par dana ima povišenu temperaturu, oko 39. Prije neku večer sam sjedio dva sata nepomično uz njega dok je spavao na kauču i slušao ga kako diše. Kad su Ena i Neo došli kući, Ena je umrla od smijeha kako se nisam pomakao ni milimetara. Nisam ga htio slučajno probuditi a i povremenim diranjem čela bi provjeravao kakvo je stanje s temperaturom.  Zbilja ne znam zašto ali baš sam osjetljiv na njih, posebno na Nou. Neo u svojih godinu i tri mjeseca života je, moglo bi se reći savršenog zdravlja. Za sad je sva cjepiva, sve zubiće prehlade odradio bez drama i povišene temperature.  Da se razumijemo, nije Noa mimozica ali češće je imao povišenu temperaturu i nekih drugih sitnih problema, poput pelenskog osipa, svaki ugriz komarca ostaje danima na koži i tako. U dvije godine i tri mjeseca je imao 4-5 p

Kada smo saznali da je Ena trudna (prvi put) vrlo brzo smo krenuli s odabirom imena za bebu. Odmah smo se dogovorili da želimo kratka imena. Nakon dana i mjeseci razmišljanja, promišljanja i predomišljanja došli smo do dva imena. Jedno muško i jedno žensko ime. Tek kad biraš ime za dijete shvatiš koliko ti ljudi nije drago u životu hehehe.  Bio sam 1000% uvjeren da ćemo dobiti curicu a Ena je nekako bila suzdržana. Prava mama, samo neka je živo i zdravo.  Curica se trebala zvati Ari(j)a, a kao što već znate, stigao nam je naš prvorođeni Noa! Slovo j kod Arija je u zgradi jer nismo još bili definirali hoće li biti Arija ili Aria. Sviđaju mi se imena s nekim značenje ili pričom iza sebe. Moje ime Aleksandar u prijevodu s grčkog znači "zaštitnik ljudi" , Arija je na perzijskom "plemenita" a na talijanskom "zrak" a kako se Ena školuje za operu pjevačicu Arija je i vokalna skladba za solističko pjevanje uz instrumentalnu pratnju pa je i to neka poveznica. Noa z

Svemir nas je »nagradio« dvojicom nespavača. Za sve krivim svoju mamu, hehe. Ja sam kao beba bio loš spavač i pošteno sam nagnjavio svoje roditelje. Čak se i sjećam da sam kad sam imao nekih pet godina, radije gledao odjavnu špicu filma ili kako sam tada volio reći: »Ali mama, još slova idu!« Sjeo bih na pod i »gledao« slova i tako zaspao, sve samo ne u krevet. O igranju dok ne zaspim neću ni pričati da me ne bi i ta sudbina zadesila, hahaha. Tako mi je mama jednom prilikom kad sam već bio velik, rekla: Joj, neka ti dijete spava kao ti meni! I eto, želja joj se ostvarila i to duplo! Naravno da ne mislim ozbiljno kad kažem da nju krivim, očito su dečki naslijedili taj moj gen nespavanja. Kad se rodio Neo (mlađi), prva dva tjedna je spavao, kako se kaže, k’o beba! Ena i ja smo bili u šoku, naravno, ponadali smo se prerano i odmah nas je kaznilo . Noa se od rođenja redovito budi u intervalima od 15 minuta do rijetkih i odličnih razdoblja kada odspava i do dva sata u komadu. Najčešće

Prvo Šišanje (Neo i Noa prije šišanja) Nakon duge dvije godine i mjesec dana za Nou, i godinu i mjesec dana za Nea - išli smo na šišanje! I to ne bilo kamo, nego u pravi frizerski salon za odrasle. Super su to odradili, bili su dosta mirni pa je sve prošlo relativno brzo i relativno uspješno, hehe. Neo je dobio pravu mušku kratku frizuricu, a Noa izgleda kao da je ukrao frizuru srednjovječnoj gospođi koja noću spava s viklerima i mrežicom u kosi. (Noa nakon šišanja) Noa ima (imao je) predivnu gustu, kovrčavu kosu koja izgleda kao da smo mu radili pramenove. Baš mu se nekako razne nijanse tamno i svijetlosmeđe boje igraju po kosi. Neo je još prava beba po pitanju kose koja mu je više kao paperje nego prva kosa. Dugo smo odugovlačili odlazak frizeru baš zbog tih predivnih Noinih kovrča. Ena bi mu svakih nekoliko mjeseci skratila šiške da mu ne idu u oči i to je bilo to. Puštali smo kosu da nam pokaže svu svoju raskoš i zbilja je. (Noa dan prije šišanja) Toliko je izrasla da nam ljudi po