Jubilarni :
BLOG 60
7. veljače 2026. Subota.
Gledam u mobitel. 10:02.
Gledam u Enu. Ona još uvijek žmiri, ali vidim joj onaj poluosmijeh na licu.
U kući je tišina. Ne ona zlokobna tišina kad znaš da se upravo neka krema za guzu maže po televizoru, nego ona... ugodna, domaća tišina uz zvukove zveckanja žlica.
Ljudi moji, dogodilo se.
Dočekali smo taj dan. Sveti gral roditeljstva.
Sjećate se mojih blogova od prije par godina? Onih o nespavanju, o buđenjima u 5 ujutro, o "tata, gladan sam" dok vani još ni pijetlovi nisu protegnuli noge? Sjećate se onih dana kad je odlazak na WC bio grupna aktivnost, a doručak je značio da ja glumim konobara, kuhara i čistača istovremeno za tri mala diktatora?
E pa... jutros, iako su svi u nekom trenutku došetali do našeg kreveta i zaželjeli nam dobro jutro, i iako sam u 7:18 brisao najmlađu guzu... dogodilo se čudo.
Jutros su se naša tri praščića – Noa, Neo i Mateo – probudili, tiho (koliko oni to mogu biti) otišli u kuhinju i... napravili si doručak.
Ležim tako i slušam. Čujem otvaranje hladnjaka. Čujem zvuk pahuljica koje padaju u zdjelice (i vjerojatno po podu, ali koga briga, 10 je sati!). Čujem Nou kako nešto objašnjava Mateu. Čujem Nea kako se smije.
Sjede za stolom. Sami. Jedu. Druže se. Pričaju, a ne svađaju se!
U grlu mi stoji knedla veličine Kvarnera.
Kada se to točno dogodilo? U kojem smo to trenutku prešli put od neprestanog "tata, tata, tata” do toga – mi ćemo si sami napraviti doručak?
Kuhinja vjerojatno izgleda kao da je u njoj eksplodirala tvornica mlijeka i kakaa. Pod je vjerojatno ljepljiv. Mateo je sigurno brisao usta u rukav od pidžame.
Ali znate što? Uopće me nije briga!
Ovo je prva subota nakon... pa, otkako sam postao tata, da ležim sa ženom ! u krevetu nakon 10 sati ujutro, dok moji sinovi brinu sami o sebi.
Sretan sam. Neopisivo sam sretan i ponosan na njihovu samostalnost.
Ali, onako iskreno, malo me i straši ova novonastala situacija. Ta tišina, ta neovisnost...
I baš dok tipkam ovo na mobitelu i postajem sjetan, iz kupaonice se začuje poznati urlik koji me vraća u realnost:
– TAAATTTAAAAA, KAAAAAKKIIIIIOOOOO SAAAAM!
Dobro jutro svima, a posebno roditeljima koji još čekaju svojih 10:02. Doći će, vjerujte mi, doći će brže nego što mislite. 
ŽIVILI VI MENI !
Primjedbe
Objavi komentar