Kad god odem na LinkedIn, dođe mi zlo.
Ipak, to je nužno zlo u današnjem poslovnom svijetu. S rastom reputacije u industriji zabave, primijetio sam kako mi strane tvrtke provjeravaju profil i iskustvo prije nego što me kontaktiraju. To je sasvim legitimno i ja sam naivno mislio da LinkedIn tome i služi, ali ne...
Kao i sve danas, i LinkedIn je postao mjesto gdje razni "gurui" i influenceri svaku stvar predstavljaju kao najveće životno putovanje i lekciju.
Drugačije generacije, drugačiji ciljevi
Nedavno sam pročitao kako je nekoga bilo sram raditi za vrijeme studija, što me podsjetilo na srž problema današnje generacije. Svi bi odmah željeli biti barem rukovoditelji ili direktori, ako već ne mogu biti influenceri ili YouTuberi(podcasteri).
Tako su mi se nedavno na natječaj za posao tehničara (početnika) javljali dečki s tek završenom srednjom školom koji traže veću plaću od mene kao voditelja s dvadeset godišnjim iskustvom.
Budimo iskreni, to je sasvim legitimno, ali u tom slučaju trebaš imati nešto i za ponuditi. Na pitanje “što znaš raditi?” ne možeš odgovoriti “ništa”!
Dok smo mi odgajani da budemo zahvalni na svakoj prilici (jer ako nećeš ti ima tko hoće) – ja sam, primjerice, preko deset godina bio honorarac bez staža (budala hehe) – današnji mladi sami stvaraju svoje prilike, mijenjajući posao skoro pa na mjesečnoj bazi ako dobiju bolju ponudu ili im se ne sviđa “atmosfera”.
Moram priznati da sam malo ljubomoran na njih. Imate moj potpuni respekt.
Ono što je nama bio cilj — stabilan posao u nekim sigurnim tvrtkama ili institucijama — njima je veliko "ne, hvala". Tamo je, kažu, toksična atmosfera i radno okruženje. Sve više mislim da imaju i pravo.
"OK BOOMER!", rekao bih trenutno sam sebi, iako nisam "boomer". Jedna rečenica, koju je osoba s početka priče napisala, podsjetila me na tatu i zapravo izazvala ovu lavinu brain farta (nalet misli za moje starije čitatelje) a to je da ju je bilo sram raditi jer šta će kolege s faksa misliti o njoj. U glavi sam čuo tatin glas koji izgovara: "Nije sramota raditi, sramota je biti gladan i ne imati."
Naši roditelji odrasli su u potpuno drugačijem svijetu i jasno mi je odakle im dolaze određena vjerovanja i predrasude. Iako mi je moj tata osigurao financijski ugodno odrastanje, nikada me nije bilo sram raditi. S 13-14 godina dijelio sam letke, a u srednjoj sam svaki tjedan radio preko učeničkog ugovora u jednoj velikoj firmi. Ponekad bih s tatom otišao i na gradilište, jednom čak i u Italiju. To mi je bilo najbolje poslovno iskustvo, a njegove lekcije primjenjujem i danas.
Kao mladi nadobudni lik, kakav sam uostalom i danas (samo manje mlad, a više nadobudan), prebrzo sam odrađivao zadatke. Kad bih završio, čekao bih nadređenog s rukama u džepovima. Svaki radnik koji bi prošao pokraj mene bi mi ili izvadio ruke iz džepa ili me lupio po glavi. 'Na gradilištu nikad ne stavljaj ruke u džepove! Uvijek izgledaj zaposleno', govorili bi. Puno radnih i životnih lekcija naučio sam od tih 'neškolovanih ljudi”.
Sjećam se kad sam uložio u kriptovalute i zaradio 300 do 400 puta uloženi iznos, tata mi je rekao: "Nešto to ne valja, ne može novac doći od ničega."
Isto je bilo kad sam postao šef. Bio je ponosan, ali mi je rekao: "Ne znam koliko je to pametno, možda je bolje da si drugi, neki zamjenik ili nešto, a ne da si glavni i isturen." Kada sam otvarao obrt, bilo mu je jako važno da zadržim i svoj stalni posao jer "znaš kako je to u poduzetništvu, sve je nestabilno i nesigurno". I zašto uopće otvaram obrt kad imam samo jednog sigurnog klijenta? O kako su se stvari brzo promijenile…
Strah me kako će svijet izgledati kad moji sinovi za petnaestak godina budu odlazili na fakultet i na tržište rada. Nadam se da ću im biti stijena kao što je meni bio moj tata, samo što ću svoje dvojbe i nesigurnosti pokušati zadržati za sebe. Ipak, uvijek ću im ponoviti rečenicu koju sam od njega naučio: "Nije sramota raditi (bilo koji posao), sramota je biti gladan i ne imati."
Nedostaješ mi, tata, svakim danom sve više. Volio bih da si ti mogao naučiti svoje unuke sve one stvari koje si učio mene.
Primjedbe
Objavi komentar