Ova godina je bila teška. S tom rečenicom bi bilo najbolje započet i završit. No, ne bi to bio ja a da ne filozofiram i zapetljam.
Jednostavno od početka godine sve kao da je malo pomaknuto. Čega god se ulovim ispadne nekako off. Jednostavno ništa nije uspjelo 100%.
Što osobi koja je control freak kao ja stvara dozu neprolazne tenzije. Što se više godina bliži svome kraju, tako me sve više i više žulja sve što se događa. Ako sam i imao neki privid kontrole života i stvari oko sebe tako mi.je sad postalo potpuno jasno da je to potpuno iracionalni. Ne kontroliramo ništa, pa čak ni sebe.
Jezik mi je ponovo brži od mozga i svo vježbanje šutnje kao da mi se vratilo kao jojo efekt nakon loše dijete. U mom slučaju verbalne dijete. Prije neki dan sam doživio kap koja je prelila ne čašu nego cisternu. Totalni nekontrolirani agresivni meltdown, fuzijska relacija bez kontrole, moj mali osobni Černobil. Nije mi se tako nešto dogodilo godinama. Sve sam više svjestan da nikada neću uspjeti u tome da budem staložena osoba. Realno i ne trebam, funkcioniram i ovako ali kad znaš da možeš bolje i želiš bolje i bio si bolje ali eto, jebena očekivanja...
Teško je uskladiti u jednom braku, dvije osobe, dvije velike ambicije, četiri posla, studij i troje djece i sve njihove potrebe. Kompromisi koji su inače normalni da bi obitelj, brak i prijateljstva funkcionirala kod nas su na potenciju i to je ok, jer smo toga svjesni. To je zbilja važno, treba biti svjestan kompromisa da se ne bi pretvorili u nešto što vas potiho iznutra izjeda. Zato sam sretan što smo Ena i ja svega svjesni i da se podržavamo i razumijemo ma koliko različiti bili.
Sretan sam i zbog toga što je Eni godina osjetno bolja od moje(iako napornija), osvojila je nagrade, diplomirala, rasturila koncerte s orkestrom, čega god se ulovila super joj ide. To je valjda taj Jin Jang, svemir mora biti u balansu, nas dvoje s našim Jin Jang odnosom stvaramo savršeni Tao. Naravno ja sam mračni, teški, spori, intuitivni Jin a Ena je svijetli, vatreni, brzi, sunčani Jang. Što ako vjerujete u astrologiju i ima smisla, ja sam blizanac sa skoro svim planetima i podznakom u škorpiji a Ena je pravi primjer lavića s podznakom bika.
No vratimo se mi u ovaj naš opipljivi svemir.
Prvih četiri mjeseca ove godine sam bio kući, na roditeljskom dopustu uz "punu plaću". Tu sam već skrenuo psihički hehe djeca su bila više doma nego u vrtiću, u jednom trenu više nisam znao tko je tu dijete a tko odrasla osoba. Kad sam se vratio na posao u svibnju i to direktno na festival, doživio sam novi šok. Nakon šest mjeseci izbivanja s posla, naravno da su se stvari promijenile. Trebalo mi je neko vrijeme da se prilagodim promjenama, pogotovo je mi je prvi instinkt bio da dam otkaz i posvetom se privatnom biznisu. No to bi bilo sebično od mene u ovom trenu jer bi nam cijela obitelj zbog toga patila. Važno je imati nešto stalno i stabilno u životu a to je meni moj posao u HKD-u. Iako sam svjestan da sam previše emotivno vezan za taj posao, počinjem biti svjestan da je to samo posao. Tamo nemam prijatelja i taj posao me ne definira... Jednom ću naučiti da se ne vežem toliko za ljude i posao… ili neću…hmm
Zadovoljan sam što sam (od kad sam dobio djecu) shvatio da nitko na poslu neće plakati za mnom, niti će trepnuti kad me bude trebalo zamijeniti. S druge strane mojim sinovima neopisivo puno znači kad sam tu za njih. Što se dokazalo na Noinom razvoju ovih šest mjeseci što sam bio doma a i ja sam se više posvetio svome zdravlju.
Ovo ljeto mi se i potvrdila dijagnoza koja me onako pošteno "naljutila". Naime, imam Ablaciju retine oka. To je stanje kod kojeg dolazi do odvajanja mrežnice od stražnjeg dijela oka. Mrežnica ne može funkcionirati, te može nastupiti trajni gubitak vida. Primijetio sam da mi je nešto čudno s okom jer osim onih prozirnih letača koje vidimo kad zurimo u sunce (volim ih zvati spermićima) sam počeo vidjeti i crne... Osim toga kad kašljem u oku mi se pojavljuju bljeskovi. Ablacija trenutno nije operabilna i preporuka doktora je : ne dižite teško i ne saginjite se i izbjegavajte sve napore... Na moje pitanje što je to što se smatra teškim i napornim, nisam dobio odgovor... Rekao sam da imam 3 mala sina koji imaju svaki po 20 kg i da ne postoji varijanta u kojoj oni ne vise po meni i da ih ne nosim, samo je rekao nemojte... Ok, thx doc. Sad čekam drugo mišljenje jer eto..
Zbog toga nisam mogao nositi ni djedov lijes ovog ljeta. A najgluplje od svega je kad dođeš u situaciju da moraš nekome objasniti zašto toliki čovjek kao ja ne može nekome nešto pomoć nositi...
Pred kraj ljeta sam se "zaboravio" i na poslu sam dignuo težak cug sa scenografijom .. dva dana mi je bio mutan vid nakon toga i crni letači u oku (krv) su se višestruko povećali. Tad sam shvatio da je zbilja odnio vrag šalu.
Ova godina je jednostavno takva, cijelo vrijeme me žulja, ništa neopisivo loše, jednostavno kao da me prisiljava da usporim i promijenim paradigme koje sam uzeo zdravo za gotovo. Simbolički, sve mi se to događa u trideset i devetoj godini života. Svemir mi želi poručiti da za novo desetljeće života moram i ja biti neki novi i (za sebe) pametniji. Nadam se da će ovo "žuljanje" prestati s novom godinom, da neću morati čekati još šest mjeseci do 40. rođendana da mi svemir da malo da odahnem.
Hvala 2023. godino, bila si grozna, puno sam naučio i sad odi u miru i nemoj se više ponavljati.
Ljubi te tata Saša
Primjedbe
Objavi komentar