Tatin(b)Log

  Kada ćemo mi djetinjasti, naivni ljudi odrasti? Dogodi li se to odrastanje ikada, zapravo za nas? Koliko nas život treba zgaziti da odrastemo?  Nadam se da nikada neću morati saznati. oduvijek sam volio aute  Gledam neke svoje face prijatelje u svojim šezdesetima i dalje su djetinjasti i gledaju život kroz ružičaste naočale. Nadam se da ću i ja tako. Prošao je moj prvi mjesec roditeljskog dopusta... Bio je to jedan dinamičan mjesec.  Ne onako dinamičan kako bi ljudi očekivali. Nisam se baš odmorio, nisam se baš bavio sobom, svega čega sam se ulovio je pošlo po krivu. Razbio sam : apple watch, tuš kadu, roletu u spavaćoj sobi, novi namještaj za dječju sobu je došao bez pola dijelova tako da ga nisam mogao sastaviti do kraja, razbio sam novu vješalicu za hodnik, nebrojeno puta mi je kvaka ostala u rukama… Od 20 dana vrtića ovaj mjesec, Noa je bio 8 dana, Neo 9 dana a Mateo čak 17 dana u vrtiću.  Naravno, osim zadnjeg tjedna u pravilu su bili bolesni u različite dane. Tako da sam imao J

  Ili ti ga kako sam ostao sam s djecom na SEDAM DANA i NOĆI 🙏🏼 Mama Ena i tata Saša rade poslove koji ih ponekad odvedu na višednevni poslovni put.  Noa kaže da mama radi u " stanici za pjevanje " !?!? a tata u kazalištu. Stanica za pjevanje = HNK Zajc a kazalište u kojem tata radi nije kazalište; ali ti objasni djetetu što je kulturni dom kad on tamo dolazi gledati predstave.  Ponekad i upravlja njima : Krenuo sam od Noe jer je on najstariji i već je doživio da mene i Ene nema kući po više dana. Kada je imao oko godinu dana, Ena je prvi put otišla na poslovni put, u Italiju. Nas dvoje smo ostali sami, dva momka. Bilo nam je super, tada je bio jako vezan za mene. Svejedno se jako ljutio na mamu, toliko da nije htio ni preko video poziva s njom imati kontakt. Sjećam se kad se Ena vratila s puta, taman nekih sat vremena prije nego sam ja trebao krenuti na posao. Kako je ušla u kuću tako je Noa počeo plakati, onda je Ena inače trudna do zuba počela plakati. Pa je ona htjela z

Postati roditelj je zbilja jedna od najposebnijih stvari na svijetu.  Ništa te ne može pripremiti za to, ma koliko se mi zavaravali. Svašta slušamo od svojih roditelja, od prijatelja koji su dobili dijete prije nas ali nekako je to sve ipak filtrirano. Htjeli ili ne kako i pjesma kaže : "pamtim samo sretne dane". I zavaravamo se da su ti sretni dani u većini... Ali nisu. Mislim ni jedan dan nije samo loš ili dobar. Pogotovo kad si roditelj. Uvijek se tu nađu sitnice s obje strane spektra sreće.  Trenutno sam u nekoj krizi srednjih godina, jer budimo realni, prije su kasne tridesete srednje godine nego pedesete. Životni vijek muškaraca u Hrvatskoj je 77 godina. Što znači da sam ja sa svojih 38,5 godina točno na statističkoj polovici života. I to ako me posluži sreća i zdravlje, što naravno hoće jer imam mladu suprugu i djecu pa ako je prerano napustim ubit će me hehehehehe  mislim tko bi htio napustiti ovakvu ljepotu    Baš to sa zdravljem i srećom mi je počelo paliti lampice

Prošlo je točno mjesec dana od mog TRIDESET I OSMOG rođendana !!  Trideset i osmog, čovječe.  Trebalo mi je malo da se slegnu dojmovi da bi napisao ovaj tekst.  Brinuo sam se kad sam napunio Isusove godine (33) da sam gotov, nisam mogao ni zamisliti koliko sam bio u pravu.  bio sam zabavan, lijepo se odjevao i išao u teretanu hahahaha Bio sam “mladić”, bez djece, bez obaveza, sa super poslom, stanom s panoramskim pogledom na Kvarner, “sportskim” autom i šećer na kraju: hodao sam s dvadeset jednogodišnjim komadom hahahaha  Morao sam završiti “na križu” jer inače ne bi bilo fer. Nismo svi stvoreni da budemo boemi. Iznenađujuće, u meni je cijelo vrijeme čučao jedan pravi obiteljski čovjek.  Tko bi rekao…  Nepune četiri godine kasnije imam divnu suprugu (onog mladog komada, još je mlada i još je komad) i ni manje ni više nego TRI SINA !! I ne, nisu blizanci ni trojke hehe Trideset i treći je bio prekretnica a izgleda da je i trideset i osmi. Osim što mi moj Noa (najstariji) svako jutro zad

Ili tužna… Najtužnije ali možda i najljepše od svega kad postaneš roditelj je, koliko se zapravo tvoj odnos prema svim drugim ljudima koji ti nisu najuža obitelj promijeni. Promijeni se toliko da ma koliko se trudio, ne možeš nažalost izbjeći rušenje mostova za sobom, pa čak i na prijateljstvima starim desecima godina.  Ovaj tjedan je jedna od meni najdražih osoba na ovome svijetu (i krsni kum našem Noi) Zvjezdan Ružić imao u našem gradu, u našem kazalištu, premijeru novog divnog albuma s neponovljivom Josipom Lisac i Luko Paljetkom.  Foto Matea Smolčić Senčar   Ena i ja smo imali neopisivi želju otići na taj koncert i podržati osobu koju smo odabrali u slučaju da se nešto nama dogodi, brine za našeg prvorođenog sina. Onda vam mora biti jasno koliko ga volimo. Svaki dan od kad su karte u prodaji smo sa strepnjom gledali kako ide prodaja, gledali storije koje je Zvjezdan stavljao s priprema za koncert i veseli se s njim. Ja sam trebao biti taj vikend u Ljubljani poslovno na jednom proje

  Ljudi moji, Kako djeca rastu tako sve manje i manje pišem. Zbilja je istina malo dijete mali problemi, veliko dijete ... Ma znate dalje.. Priroda se dobro poigrala s nama "modernim" očevima koji želimo biti potpuno uključeni u svaki aspekt odgoja djece. Znam da nije svima prirodno mijenjati pelene, kuhati, prati guze, kupati djecu i čitati im priče i pjevati uspavanke, ma ni ne treba biti, ne osuđujem nikoga. Meni je to normalno i mislim da to nije "ženski" posao. Tate se trebaju brinuti i emotivno a ne samo financijski o svojoj djeci.  Kad sam dobio Nou okrenulo me u nekog drugog ne sebičnog ja, a to se sve samo pojačalo dolaskom Nea i Matea.  Noa i tata Saša kod zubara Svejedno koliko god ja želim i trudim se, nekako uvijek ostaje osjećaj da nisam napravio dovoljno za njih. Zapravo i nisam i jasno mi je koliko Ena povlači tu stranu obiteljskog života. Svakim danom se sve teže nosim sa svim tim obavezama. Vrtići, logopedi, beskonačni dječji rođendani i zabave....