Ova godina je bila teška. S tom rečenicom bi bilo najbolje započet i završit. No, ne bi to bio ja a da ne filozofiram i zapetljam. Jednostavno od početka godine sve kao da je malo pomaknuto. Čega god se ulovim ispadne nekako off. Jednostavno ništa nije uspjelo 100%. Što osobi koja je control freak kao ja stvara dozu neprolazne tenzije. Što se više godina bliži svome kraju, tako me sve više i više žulja sve što se događa. Ako sam i imao neki privid kontrole života i stvari oko sebe tako mi.je sad postalo potpuno jasno da je to potpuno iracionalni. Ne kontroliramo ništa, pa čak ni sebe. Jezik mi je ponovo brži od mozga i svo vježbanje šutnje kao da mi se vratilo kao jojo efekt nakon loše dijete. U mom slučaju verbalne dijete. Prije neki dan sam doživio kap koja je prelila ne čašu nego cisternu. Totalni nekontrolirani agresivni meltdown, fuzijska relacija bez kontrole, moj mali osobni Černobil. Nije mi se tako nešto dogodilo godinama. Sve sam više svjestan da nikada neću uspjeti u tome d
Tata iz Rijeke iskreno o roditeljstvu, trojici sinova i radostima očinstva!