Gdje smo došli kao društvo kad majka jednog tinejdžera izjavi: “Prije mjesec i pol dana je mene i majku zatočio u stanu, uzeo nam je mobitele, ključeve... Noćima smo spavali u strahu, napravili smo sve što smo mogli da se to dijete spasi.”
Krivo je ovo “moderno i napredno” društvo, odgoj djece “nježne ruke”, puštanje djece da nas manipuliraju i sami sebe odgajaju jer je tako lakše. Sustavno ubijanje figure oca u svakom pogledu. Otac je od uvijek bio korektivni sustav u odgoju, otac je pojam uzroka i posljedice. Muškarci moraju biti jaki i sposobni za nasilje da bi zapravo mogli biti nježni. Jer zapravo si jak tek onda kad si sposoban za užasne stvari ali ih svjesno ne radiš i sprječava psihopate da naprave ovakve horore.
Potrebni su nam ljudi sposobni da ovakve izopačene bolesnike koji ozljeđuju slabe i nemoćne stave na mjesto. Ali mi smo i to ukinuli, kod nas je zavladao “permisivni odgoj” ili društveno prihvaćeno zapuštanje onog najvažnijeg, naše djece. Kad dijete nema uzor u svojoj kući traži ga drugdje i to je prirodno. Kad mi ne dajemo svom djetetu temelje dobra i zla, oni ga traže drugdje... dobivaju ga gdje je najlakše, na društvenim mrežama. Tamo gledaju takve gluposti da to nije istina, slušaju razne psihopate i agresivce koji im imponiraju a mediji ih predstavljaju kao društveno prihvatljive i uspješne ljude. Pa to je suludo.
Zato imamo generacije koje imaju sva “prava”, prkose, bezobrazni su, kod kuće razbijaju, pa čak u konačnici i ubijaju male i nemoćne. I nitko im ne može ništa. Jer smo muškarcima oduzeli muškost, policiji smo oduzeli mogućnost djelovanja, jer to je sve pod kapom tog novog “naprednog društva” gdje je biti muško izjednačeno s biti negativcem, muškarci su toksični. Zanimljivo kako brzo smo došli do katastrofalnih posljedica takve ideologije.
Svakodnevno dok vodim svoje sinove u vrtić vidim da imamo dvije vrste ljudi, roditelja. S jedne strane imamo brižne roditelje koji se trude uvesti neki zdravo razumski odgoj, neku prilagođenu verziju onoga kako smo i mi bili odgajani a da nas današnje društvo ne zove “nemajkama i neočevima” i s druge strane imamo “nježne” roditelji koji su sve samo ne to. Jer njihova nježna djeca teroriziraju i njih i sve oko sebe. To je već u vrtiću vidljivo.
Zakone nam pišu kriminalci, knjige i pravila o roditeljstvu nam pišu ljudi bez djece.... Do kad, koliko još malih i nedužnih mora izgubiti svoj život da se stvori kritična količina ljudi koji su zadržali zdravi razum probudi protiv ove tiranije koju su nam uveli u svaku poru društva?
Dosta je bilo suludih ideja i ekstrema ljevice i desnice. Dosta je politiziranja svega, dobro se zna što je optimalno za ljudski rod, dovoljno smo napredovali kao civilizacija da bi napokon mogli pustiti stručnjake da rade svoj posao.
Primjedbe
Objavi komentar