Kad god odem na LinkedIn, dođe mi zlo. Ipak, to je nužno zlo u današnjem poslovnom svijetu. S rastom reputacije u industriji zabave, primijetio sam kako mi strane tvrtke provjeravaju profil i iskustvo prije nego što me kontaktiraju. To je sasvim legitimno i ja sam naivno mislio da LinkedIn tome i služi, ali ne... Kao i sve danas, i LinkedIn je postao mjesto gdje razni "gurui" i influenceri svaku stvar predstavljaju kao najveće životno putovanje i lekciju. Drugačije generacije, drugačiji ciljevi Nedavno sam pročitao kako je nekoga bilo sram raditi za vrijeme studija, što me podsjetilo na srž problema današnje generacije. Svi bi odmah željeli biti barem rukovoditelji ili direktori, ako već ne mogu biti influenceri ili YouTuberi(podcasteri). Tako su mi se nedavno na natječaj za posao tehničara (početnika) javljali dečki s tek završenom srednjom školom koji traže veću plaću od mene kao voditelja s dvadeset godišnjim iskustvom. Budimo iskreni, to je sasvim legitimno, al...
Nedjelje su obično bile dan kada se osjećala nervoza , dan kada bi se tata nakon ručka spremao za povratak u Italiju. Iako je sve bilo ispunjeno ljubavlju i šalom, ta bi se nervoza uvijek osjetila u zraku. Danas je nedjelja kada nam je mama došla na ručak, tradicionalni nedjeljni ručak, pečena kokica. Sve je naizgled isto, ali ništa zapravo nije. Osjećam neku težinu , nervozu... Nedjelje više neće biti iste. S ovog se puta tata neće vratiti, ali mi smo i dalje tu. Opet "sami". Mali Mateo je pojeo "tatinu" količinu hrane. Znam da bi s jedne strane tata bio ponosan "kako mali dobro jede", a s druge zabrinut/ljut na nas, govoreći: "Tako će si razvaliti stomak pa će biti debeo." Nasmijao sam se sam sebi razmišljajući kako su se vremena promijenila i kako ja nikada neću prevrnuti stol jer ručak nije zadovoljavajući. Zapravo sam se sjetio torte za moj četrdeseti rođendan koja nikako nije bila po mom guštu i kako je ove godine torta bila baš kako je ja...