Prije neki dan supruga i ja smo sudjelovali u parlaonici "Tata od zlata" o promjeni roditeljskih uloga u današnje doba… i zbilja je istina, sve više tata koristi roditeljski dopust, provode vrijeme s djecom, mijenjaju pelene, idu s djecom na preglede kod doktora itd… no sve više mi jedna stvar zvoni u glavi nakon te parlaonice. Većina nas koji smo bili na toj parlaonici više nemamo samo jedan posao. Uz svoj redovni posao svi radimo dodatno da bismo zapravo djeci, a i sebi, mogli priuštiti više. Pri tome ne mislim više stvari, nego više doživljaja, putovanja i boljih životnih uvjeta, kvalitetniju hranu i bolju edukaciju. I sad mi nešto nije jasno. U redu, ja ću uskoro 42 godine napuniti, nisam u cvijetu mladosti 😂, ali u doba mog odrastanja nije bilo čudno da u obitelji radi samo otac. Kako smo došli do toga da rade oba roditelja i to ne jedan, već više poslova? i onda se mi brinemo o ravnopravnosti spolova. Trebali bismo se više brinuti o tome kakva budućnost čeka našu djec...
Google fotografije su mi baš sinoć izbacile ovu sliku... kao da su znale da je već prošlo 7 mjeseci otkad Tata nije tu. Od sinoć to pokušavam zaboraviti, ali ne ide. Toliko toga mu želim reći svaki dan. Kako je skoro cijeli moj život radio vani, pa se možda nismo čuli svaki dan, ali uvijek smo si bili dostupni kad je nešto zbilja važno ili kad si samo nedostajemo. Današnji polu neuspješni poziv s mojim Noom iz škole, koji sam završio sočnom psovkom me podsjetilo na jednu anegdotu. Tata ju je često pričao, anegdota je iz kasnih devedesetih, kad je "mobitelizacija" tek počela u našim krajevima… Jedan dan poslao sam mu SMS poruku: POŠTOVANI, DANA 3. 12. ĆE SE SKUPLJATI KRUPNI OTPAD U VAŠEM KVARTU. MOLIMO VAS DA STANETE NA VIDLJIVO MJESTO! I on mi je, vozeći se iz Trsta s posla, odgovorio u svojem stilu: P**KA TI MATERINA! Dođe Tata kući i dočeka ga mama Ružica ljuta k'o ris! "Sram te bilo! Kako si mogao sinu onako ružnu i prostačku poruku poslati!?" A ja, pokva...