Tatin(b)Log

Dragi tata, U ovom mjesecu lipnju posvećenom psihičkom zdravlju muškaraca, želim ti poslati posebnu poruku kako bih istaknuo tvoju važnost i podršku koju pružaš kao otac. Tvoje emocionalno blagostanje i psihičko zdravlje su od iznimne važnosti, kako za tebe osobno, tako i za nas kao obitelj. Ti si stijena naše obitelji, uvijek prisutan s ljubavlju i podrškom. Tvoja snaga i hrabrost su izvor inspiracije za nas. No, također želim da znaš koliko je važno brinuti o svom psihičkom zdravlju, kao što ti brineš o našem. Ovaj mjesec, molim te da posvetiš vrijeme sebi. Pronađi trenutke za opuštanje i osnaživanje. Bilo da je to vrijeme provedeno u prirodi, čitanju omiljene knjige, bavljenju hobijima ili razgovoru s voljenim osobama. Tvoja dobrobit je ključna za sretan i ispunjen život ove obitelji.  Znam da se ponekad suočavaš s izazovima i pritiscima. U tim trenucima, nemoj se bojati potražiti pomoć. Nema srama u traženju podrške i razgovoru s profesionalcima koji će ti pružiti alate i strategij

Prošlo je svih šest mjeseci roditeljskog dopusta. Bilo je to najkraćih šest mjeseci u mom životu.  Vratio sam se na posao i to odmah u vatru, na međunarodni festival malih scena. Hvala dragoj Editi i Višnji što su mi još jednu godinu ukazale povjerenje da budem tehnički direktor festivala. Bio je to jedan zanimljiv festival, dogodilo nam se prvi put u gotovo trideset godina da nam je ansambl otkazao predstavu 38 minuta prije ulaska publike… Strašno je to što se događalo u Srbiji u zadnje vrijeme ali ovaj put ne bi htio ulaziti u tu temu i iskazivati svoje mišljenje o svemu tome.  Ako sam nešto naučio ovih šest mjeseci je da se ne isplati uzrujavati oko svega. Naravno to sam naučio nakon što sam doslovno izgorio.  Češće sam i kuhao tih šest mjeseci  Uspio sam taj novi “zen” mentalitet prenijeti i djelomično na posao, ma koliko teško to ponekad bilo. Shvatio sam i da su kolege/zaposlenici isto ponekad kao velika djeca. Samo treba pronaći taj kanal kojima doprijeti do njih. Kod Noe su to

Već sam skoro pet mjeseci doma na roditeljskom dopustu... tata 0-24 i to u sezoni (bolesti) jesen-zima... Zadnja tri tjedna su klinci bili bolesni... Ena je imala puno obveza na poslu, faxu pa čak i natjecanje. Spalio sam na živce kao nikada ahahaha Ne pamtim kad mi je toliko nedostajalo društvo odraslih i nikada nisam bio toliko lud na svoju djecu. Živcira me kako dišu, kamo li kako žvaču, jedu, padaju, razbijaju, pišaju, kakaju i NE SPAVAJU!!!... Jučer je dan krenuo naopako od kad su se probudili. Mateo se probudio u 5.30 do 6 sam ga uspio zadržati u krevetu. Od starta mu ništa nije odgovaralo, ni crtići ni pjesme koje smo slušali, ništa. Onda se probudio Neo u istom raspoloženju što znači pokolj u kući. Čak je i Noa bio nekako zločesto nastrojen. Ena je otišla na fax a ja sam ostao s tri sumanuta klinca i suludim sobom haha Već smo oko 10.30 ujutro otišli kod mojih u nadi da će ih to malo izbalansirati ali ... Prije nego smo krenuli spremio sam nam ruksak s cugom i hranom, pelen

  Trenutno sam u nekoj vrsti krize srednjih godina, jer budimo realni, prije su kasne tridesete srednje godine nego pedesete.  Životni vijek muškaraca u Hrvatskoj je 77 godina.  Što znači da sam ja sa svojih 38,5 godina točno na statističkoj polovici života i to ako me posluži sreća i zdravlje, što naravno hoće jer imam mladu suprugu i djecu pa ako je prerano napustim, ubiti će me. Samo to razmišljanje o smrtnosti je jedan od znakova krize srednjih godina.  Napisati ću Vam par crtica o meni čisto da znate s kim imate posla i da vam olakšam stavljanje stvari u kontekst. Zovem se Aleksandar, gotovo šest godina sam u braku s predivnom suprugom Enom i imamo tri sina. Ena je dvanaest godina mlađa od mene a sinovi su nam stari 4.5 , 3.5 i 2 godine. Zadnjih deset godina radim u ustanovi u kulturi kao voditelj tehnike te imam vlastitu firmu koja se bavi pomoćnim djelatnostima u izvođačkoj umjetnosti.  Supruga Ena radi u kazalištu i trenutno završava studij opernog pjevanja. Reklo bi se da smo

  Kada ćemo mi djetinjasti, naivni ljudi odrasti? Dogodi li se to odrastanje ikada, zapravo za nas? Koliko nas život treba zgaziti da odrastemo?  Nadam se da nikada neću morati saznati. oduvijek sam volio aute  Gledam neke svoje face prijatelje u svojim šezdesetima i dalje su djetinjasti i gledaju život kroz ružičaste naočale. Nadam se da ću i ja tako. Prošao je moj prvi mjesec roditeljskog dopusta... Bio je to jedan dinamičan mjesec.  Ne onako dinamičan kako bi ljudi očekivali. Nisam se baš odmorio, nisam se baš bavio sobom, svega čega sam se ulovio je pošlo po krivu. Razbio sam : apple watch, tuš kadu, roletu u spavaćoj sobi, novi namještaj za dječju sobu je došao bez pola dijelova tako da ga nisam mogao sastaviti do kraja, razbio sam novu vješalicu za hodnik, nebrojeno puta mi je kvaka ostala u rukama… Od 20 dana vrtića ovaj mjesec, Noa je bio 8 dana, Neo 9 dana a Mateo čak 17 dana u vrtiću.  Naravno, osim zadnjeg tjedna u pravilu su bili bolesni u različite dane. Tako da sam imao J

  Ili ti ga kako sam ostao sam s djecom na SEDAM DANA i NOĆI 🙏🏼 Mama Ena i tata Saša rade poslove koji ih ponekad odvedu na višednevni poslovni put.  Noa kaže da mama radi u " stanici za pjevanje " !?!? a tata u kazalištu. Stanica za pjevanje = HNK Zajc a kazalište u kojem tata radi nije kazalište; ali ti objasni djetetu što je kulturni dom kad on tamo dolazi gledati predstave.  Ponekad i upravlja njima : Krenuo sam od Noe jer je on najstariji i već je doživio da mene i Ene nema kući po više dana. Kada je imao oko godinu dana, Ena je prvi put otišla na poslovni put, u Italiju. Nas dvoje smo ostali sami, dva momka. Bilo nam je super, tada je bio jako vezan za mene. Svejedno se jako ljutio na mamu, toliko da nije htio ni preko video poziva s njom imati kontakt. Sjećam se kad se Ena vratila s puta, taman nekih sat vremena prije nego sam ja trebao krenuti na posao. Kako je ušla u kuću tako je Noa počeo plakati, onda je Ena inače trudna do zuba počela plakati. Pa je ona htjela z

Postati roditelj je zbilja jedna od najposebnijih stvari na svijetu.  Ništa te ne može pripremiti za to, ma koliko se mi zavaravali. Svašta slušamo od svojih roditelja, od prijatelja koji su dobili dijete prije nas ali nekako je to sve ipak filtrirano. Htjeli ili ne kako i pjesma kaže : "pamtim samo sretne dane". I zavaravamo se da su ti sretni dani u većini... Ali nisu. Mislim ni jedan dan nije samo loš ili dobar. Pogotovo kad si roditelj. Uvijek se tu nađu sitnice s obje strane spektra sreće.  Trenutno sam u nekoj krizi srednjih godina, jer budimo realni, prije su kasne tridesete srednje godine nego pedesete. Životni vijek muškaraca u Hrvatskoj je 77 godina. Što znači da sam ja sa svojih 38,5 godina točno na statističkoj polovici života. I to ako me posluži sreća i zdravlje, što naravno hoće jer imam mladu suprugu i djecu pa ako je prerano napustim ubit će me hehehehehe  mislim tko bi htio napustiti ovakvu ljepotu    Baš to sa zdravljem i srećom mi je počelo paliti lampice

Prošlo je točno mjesec dana od mog TRIDESET I OSMOG rođendana !!  Trideset i osmog, čovječe.  Trebalo mi je malo da se slegnu dojmovi da bi napisao ovaj tekst.  Brinuo sam se kad sam napunio Isusove godine (33) da sam gotov, nisam mogao ni zamisliti koliko sam bio u pravu.  bio sam zabavan, lijepo se odjevao i išao u teretanu hahahaha Bio sam “mladić”, bez djece, bez obaveza, sa super poslom, stanom s panoramskim pogledom na Kvarner, “sportskim” autom i šećer na kraju: hodao sam s dvadeset jednogodišnjim komadom hahahaha  Morao sam završiti “na križu” jer inače ne bi bilo fer. Nismo svi stvoreni da budemo boemi. Iznenađujuće, u meni je cijelo vrijeme čučao jedan pravi obiteljski čovjek.  Tko bi rekao…  Nepune četiri godine kasnije imam divnu suprugu (onog mladog komada, još je mlada i još je komad) i ni manje ni više nego TRI SINA !! I ne, nisu blizanci ni trojke hehe Trideset i treći je bio prekretnica a izgleda da je i trideset i osmi. Osim što mi moj Noa (najstariji) svako jutro zad