Već sam skoro pet mjeseci doma na roditeljskom dopustu... tata 0-24 i to u sezoni (bolesti) jesen-zima...
Zadnja tri tjedna su klinci bili bolesni... Ena je imala puno obveza na poslu, faxu pa čak i natjecanje.
Spalio sam na živce kao nikada ahahaha
Ne pamtim kad mi je toliko nedostajalo društvo odraslih i nikada nisam bio toliko lud na svoju djecu. Živcira me kako dišu, kamo li kako žvaču, jedu, padaju, razbijaju, pišaju, kakaju i NE SPAVAJU!!!...
Jučer je dan krenuo naopako od kad su se probudili. Mateo se probudio u 5.30 do 6 sam ga uspio zadržati u krevetu.
Od starta mu ništa nije odgovaralo, ni crtići ni pjesme koje smo slušali, ništa. Onda se probudio Neo u istom raspoloženju što znači pokolj u kući.
Čak je i Noa bio nekako zločesto nastrojen. Ena je otišla na fax a ja sam ostao s tri sumanuta klinca i suludim sobom haha
Već smo oko 10.30 ujutro otišli kod mojih u nadi da će ih to malo izbalansirati ali ...
Prije nego smo krenuli spremio sam nam ruksak s cugom i hranom, pelenama i rezervnom robom...
Nakon ručka i mateovog spavanja smo otišli u njihov najdraži park s gusarskim brodom...
Bili su k'o psi pušteni s lanca, onako, bilo me malo sram pred ostalim roditeljima...
Ali naravno uvijek može i gore...
Neo je išao s mojom mamom i psom Pikom u šetnju... Nakon doslovno par minuta vraćaju se, Neo vrišti, plače...
Pao je u bazen 😂😂😂 srećom samo do gležnjeva...
Tene, čarape, hlače mokre...
Srećom spremio sam rezervnu robu, otvaram ruksak vadim redom: majica kratki rukavi, majica dugi rukavi, hlače , bokserice... A čarape !?!!?! Čarapa nema !
Tu mi već ona para u ušima od jutros prelazi u parnu lokomotivu koja će porušiti sve...
Psujem Nea, psujem mamu, psujem sudbinu ... Lud...
Ne kužim ljude oko sebe, presvlačim Nea, on kroz suze pita: tata jel se ljutiš na mene... Ma neee sine i inače sam tako crven u licu ... Nisi ti kriv... Luuuuuud!!!!
Skinuli smo sve morko s njega, odjenem sve što imam ali čarape nemam. On stoji na klupici odjeven komplet sve do jakne ali bez čarapa.
Vadim uloške iz tena da se prije osuše, srećom kožne su nisu upile puno vode, čarapama nema spasa, potpuno su mokre...
Neo želi kući, Noa i Mateo umiru od smijeha i uživaju u parkiću...
U tom trenutku negdje u mom zamućenom od bijesa vidu pojavljuje se nasmijana žena i dodaje mi rezervne čarape od svoje kćeri koja se isto igra u parkiću. Meni neugodno, ne želim uzeti čarape, pa kako ću Vam vratiti čarape. Ma samo uzmite ne brinite... Hvala, nasmijem se od srca ali nekako kiselo i ljuto na sebe jer sam negdje posijao čarape koje sam pripremio i to što nisam predvidio da će Neo pasti u bazen u trećem mjesecu !!!!
Hvala dragi ljudi, nisam Vam stigao zahvaliti ni pitati za ime ni ništa. Ako slučajno ovaj blog dođe do Vas javite se rado ću Vam se odužiti ❤️ živjela roditeljska solidarnost!
Tate, sretan nam dan očeva!
Danas me Neo počastio padom preko ograde za parking bicikli u istom parku pa sam opet imao žutu minutu ... Neo moj, voli te tata ali ove sijede u mojoj glavi su većinom zbog tebe hehehe
Primjedbe
Objavi komentar