Preskoči na glavni sadržaj

Nepoznata dijagnoza do četrdesete: Moje iskustvo sa ADHD-om nakon šest mjeseci roditeljskog dopusta

Prošlo je svih šest mjeseci roditeljskog dopusta. Bilo je to najkraćih šest mjeseci u mom životu. 


Vratio sam se na posao i to odmah u vatru, na međunarodni festival malih scena. Hvala dragoj Editi i Višnji što su mi još jednu godinu ukazale povjerenje da budem tehnički direktor festivala. Bio je to jedan zanimljiv festival, dogodilo nam se prvi put u gotovo trideset godina da nam je ansambl otkazao predstavu 38 minuta prije ulaska publike… Strašno je to što se događalo u Srbiji u zadnje vrijeme ali ovaj put ne bi htio ulaziti u tu temu i iskazivati svoje mišljenje o svemu tome. 

Ako sam nešto naučio ovih šest mjeseci je da se ne isplati uzrujavati oko svega. Naravno to sam naučio nakon što sam doslovno izgorio. 

Češće sam i kuhao tih šest mjeseci 

Uspio sam taj novi “zen” mentalitet prenijeti i djelomično na posao, ma koliko teško to ponekad bilo. Shvatio sam i da su kolege/zaposlenici isto ponekad kao velika djeca. Samo treba pronaći taj kanal kojima doprijeti do njih. Kod Noe su to igrice koje smo igrali skupa. S Neom sam igrao nogomet a s Mateom slušao glazbu. Tako i na poslu neke pogoni novac, neke slobodno vrijeme, neke privid moći. Osiguraš te sitne kompromise i život ti je lakši. 

Saznao sam i par stvari o sebi, neposredno preko Noe. Pisao sam uvijek onako u rukavicama o Noinom “stanju”. Noa je kasnio s govorom i imao nekih manjih senzornih problema ali u zadnjih godinu dana je to skoro došlo potpuno na svoje. Zadnjih par mjeseci je neopisivo napredovao i baš smo neopisivo sretni zbog toga. Kako s Noom idem kod terapeuta tako sam i saznao da najvjerojatnije imam ADHD. Zanimljive su te dijagnoze na pragu četrdesete, ali bi i objasnile neke stvari na mom životnom putu. 

Neo bajker

Oduvijek sam bio impulzivan, puno pričam, zanima me milijun tema i u razgovoru skačem s teme na temu pa je većini ljudi teško me pratiti. Često prekidam ljude dok govore... Ponekad, ako znam da taj dan imam neku obavezu u 14h, cijelo jutro budem “paraliziran” jer čekam tih 14h... S druge strane multitasking i zanimanje za svakojake teme smatram samo pozitivnim “nusproduktom”. Pa sam tako ton majstor, dizajner kazališne rasvjete, tehnički direktor, producent, pišem glazbu, tekstove, blogove, pjesme… studirao sam strojarstvo, ekonomiju, zaštitnu na radu i glazbenu produkciju 😂😂 možda bolje da stanem hehe trebalo je već ranije biti jasno da imam neku dijagnozu hahahaha

Neo i Mateo u ozbiljnim šumskim razgovorima

Kako moj tata voli ispričati vic: znate što moj Saša napravi kad završi sa strojarstvom ? Preseli skelu na ekonomiju … 

Ako bi trebao izvući neki zaključak iz šest mjeseci roditeljskog dopusta bio bi ovaj : Ljudi! Radite djecu dok ste u dvadesetima !! Ali ozbiljno, ne šalim se. Mene su skoro pokopali ovih šest mjeseci kući s djecom. 

Mateo, opusti se i uživaj ! 


Kaže Ena da imam još godinu i pol na raspolaganju za biti doma i mislim da ću ih i iskoristiti kad malo porastu, jer ovaj period proveden s njima je bez obzira na sve bio i jedan od najljepših perioda života.




Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Tata, nježni zaštitnik djece

Nisu samo tate super heroji i zaštitnici djece, to su i proizvodi koji pomažu nama tatama da se brinemo o svojoj djeci. Posebno to dolazi do izražaja kada se radi o njezi djece. Kako mi živimo u neboderu s centralnim grijanjem osim obaveznih ovlaživača zraka, za zdravlje dječje kože potrebna je i dodatna pomoć.  Noa se ugledao na svog tatu, nažalost, pa ima izrazito osjetljivu i suhu kožu. Tu nam u pomoć uskaču Lipikar proizvodi La Roche-Posay brenda. Baume AP-M balzam nam umiruje kožu i sprečava svrbež što nam super dođe, jer Noa se do sada redovito znao do krvi raščešati u zimsko doba godine. Osim balzama spas za mamu i mene je i kupka Syndet AP+ koja već za vrijeme kupanja ublažava nadraženost kože kod Noe i Nea, a bebu Matea nam štiti od pojave tjemenice. Nedavno smo otkrili i Lipikar Huile Lavante ulje za pranje kože pa smo i njega ubacili u kombinaciju kod kupnja pogotovo u zimskim, burnim i suhim mjesecima kada nam koža nastrada od vjetra.  Svi koji me poznaju znaju kol...

"Fali vam još samo curica..." i malo jebenog obzira

"Fali vam još samo curica..." i malo jebenog obzira Nemam energije. Doslovno nemam snage ovo pisati. Tipkam ovo više iz nekog očaja i potrebe da povučem crtu, jednom zauvijek, nego iz neke spisateljske inspiracije. Ovaj mjesec nam se srušio svijet. Ena je doživjela spontani... To je rečenica koju nitko ne želi izgovoriti naglas, a kamoli napisati. To je ona tišina koja ti se useli u kuću, ona bol o kojoj se u ovom našem društvu ne priča, jer eto, "događa se". Najgore od svega? Dan kada je sve to počelo, taj fizički i emotivni pakao, nismo mogli ostati u krevetu, zagrliti se i odbolovati. Morali smo odraditi obiteljske obaveze. Enin brat je krstio sina, teta Ena nije mogla propustiti krštenje i prvi rođendan svog prvog nećaka. Možete li uopće zamisliti taj nadrealni, okrutni kontrast? Gledaš taj novi život, pjevaš sretan rođendan, držiš se na nogama za obitelj, a iznutra se raspadaš i gubiš. Ena je to odradila. Stisnula je zube i preživjela taj dan jer obitelj ne sta...

Smije li roditeljstvo biti teško?

Smije li roditeljstvo biti teško?  Smije li brak (zbog dolaska djece) biti težak? Smije li se to sve reći naglas? A zapisati negdje? Ne, ne žalim se! Da! Sam sam si ih radio. Da, nitko me nije tjerao da se vjenčam s Enom kad je ostala trudna. Ovo ljeto me zbilja izmorilo više nego ikad išta do sada. Svako putovanje je borba, izlazak iz kuće borba, ulazak u stan borba, mijenjanje pelene borba, pranje kose djeci... Svjetski rat! Opet ponavljam, ne žalim se, samo moram to sve napisati na jednom mjestu da bih zadržao koliko toliko zdravi razum.  vidi se umor ali nadam se i neizmjerna ljubav Sretan sam čovjek! Zbilja jesam. Imam predivnu (kao osobu a i fizički) i mladu (aha! tu se malo hvalim) partnericu. Dvojicu preslatkih i živahnih sinova te trećeg na putu. Dobar posao, prosječnu plaću, super kolege (zbilja, rijetko se nađu takvi ljudi na okupu), vlastiti stan s pogledom na more (hvala mama i tata), veliki auto da svih (uskoro) 5 stanemo u njega i živim u gradu koji nije velik, ...