Ili ti ga kako sam ostao sam s djecom na SEDAM DANA i NOĆI 🙏🏼
Mama Ena i tata Saša rade poslove koji ih ponekad odvedu na višednevni poslovni put.
Noa kaže da mama radi u "stanici za pjevanje" !?!? a tata u kazalištu. Stanica za pjevanje = HNK Zajc a kazalište u kojem tata radi nije kazalište; ali ti objasni djetetu što je kulturni dom kad on tamo dolazi gledati predstave.
Ponekad i upravlja njima :
Krenuo sam od Noe jer je on najstariji i već je doživio da mene i Ene nema kući po više dana. Kada je imao oko godinu dana, Ena je prvi put otišla na poslovni put, u Italiju. Nas dvoje smo ostali sami, dva momka. Bilo nam je super, tada je bio jako vezan za mene. Svejedno se jako ljutio na mamu, toliko da nije htio ni preko video poziva s njom imati kontakt. Sjećam se kad se Ena vratila s puta, taman nekih sat vremena prije nego sam ja trebao krenuti na posao. Kako je ušla u kuću tako je Noa počeo plakati, onda je Ena inače trudna do zuba počela plakati. Pa je ona htjela zagriti Nou ali Noa je i dalje bio ljut pa je grlio mene. Pa sam ja morao grliti uplakanog Nou i uplakanu Enu i tako je to potrajalo neko vrijeme i ja sam naravno zakasnio na posao hehehe jer sam se nakon svih tih silnih suza morao presvući jer mi je roba bila natopljena suzama.
Srećom, ovaj put nije bilo tako, iako je Noa taman bio u nekoj lošoj fazi s vrtićem. Svaki dan kad bi došli u vrtić nije htio ostati i onda bi ja sjeo s njim u predsobu njegove grupe na desetak minuta dok se ne bi smirio. Čitali bi knjigicu s brojevima i dok bi došli do 10 bi se smirio i otišao u grupu. Hvala puno teti Ines i Doris na strpljenju tih dana, a i inače <3
Kako je Ena putovala kasno navečer, nakon njihovog vremena za spavanje, ujutro je počeo naš mali kaos. Moram priznati da već dugo nisam sam speremo ujutro djecu za vrtić, uvijek se podijelimo pa to sve lakše ide. Odjenuti tri nestašna dječaka od dvije, tri i četiri godine zna biti zanimljivo. Naravno, od uzbuđenja oko Eninog odlaska zaboravio sam si navečer pripremiti robu i stvari za vrtić, a još je bio i ponedjeljak. Po Murphyjevom zakonu oni su baš to jutro bili toliko pospani da sam ih "puškom" tjerao iz kreveta. Poredao sam ih ko sardine na krevet i jednom po jednom, čarape, bokserice/Mateu pelenu. Nije bilo vremena da se sami odijevaju to jutro. Onda tri para hlača, pa tri majice kratkih rukava, Neu sam pripremio Spidermana jer njega najviše voli ali ! on je jučer odlučio da više nije Spiderman (a ja sam to zaboravio) i da ga više ne voli nego sad voli Ironmana ... uglavnom završili smo u suzama dok smo stavljali majice dugih rukava.... Nekako krenemo iz stana i na hodniku Mateo čučne i kaže: KAKAM! O ŽIVOTE ROBIJO!! Nazad, presvlači guzu, svu robu nazad ispočetka.. Neo umire od smijeha...
Spustimo se četiri kata, odemo u auto i stižemo u vrtić. Već je 8.30 znači kasnimo... Po dogovoru iz auta prvo svi vodimo Matea, zatim ide Neo a onda Noa. Uglavnom smo uvijek atrakcija kad dođemo u vrtić jer tri hahara i debeli tata trče od grupe do grupe. Kad ulete u jaslice bude me strah da me tete ne natuku hehehe srećom su ormariće nedavno izbacile na hodnik ispred grupe pa sad sve to lakše prolazi (za mene s tri klinca). Inače bi Noa i Neo uletjeli unutra, skoče u bazen s lopticama, pa se voze na psima s kotačima i to sve dok ja samo Mateu skinem jaknu i stavim papuče...
Mateo junački ide u jaslice i jako sam ponosan na njega. Nema drama, jede, spava, sve kako treba. Najbolje privikavanje koje smo imali.
Neo je od ove godine u vrtiću, s novim tetama i među najmlađima je u svojoj grupi (skoro sve su predškolci), pa je malo nesiguran ali ide to ok. Osim što si pet puta moramo dati pusu, zagrljaj i reći si VOLIM TE na hodniku da čuje cijeli vrtić. <3 i onda, onda siže Noina grupa... Noa nije išao u jaslice nego je s tri godine(prošle godine) krenuo u vrtić. Njemu je prilagodba išla malo teže nego Neu i Mateu, ali zbilja imamo super odgojiteljice (od milja tete) pa je ipak nekako ok. Osim kad se dogode periodi kao tih dva tjedna. Promijenila se dinamika grupe, došlo je puno nove djece, njegovi prijatelji su krenuli u školu i puno je više djece u grupi nego što ih je prije bilo. U tim trenutcima možete nas vidjeti ovako na hodniku vrtića:
Stavim mu papuče on ih skine i oblači tene... kad taj dio prođemo preselimo se u pred prostor i čitamo knjigicu dok se ne smiri kao što sam već opisao. Nakon takvog, nazovimo ga, dinamični odlazak u vrtić, ovako izgleda tata Saša hahahaha
ova fotka je bila odgovor na Enino pitanje: kako je prošao odlazak u vritć? :D
Bio sam sretan što sam na godišnjem taj tjedan. Otišao sam doma, legao u krevet i spavao par sati. Nekako sam imao predosjećaj da će mi dobro doći malo energije za idućih sedam dana... Nakon brzinskog usisavanja, stavio sam suđe i robu na pranje a ja sam se ulovio aranžmana za jednu novu-staru pjesmu... naravno kako mi je koncentracija bila negdje drugdje uspio sam zeznuti Neovu novu pidžamu u sušilici...
Oko 15 h sam otišao po njih, dogovorio sam se s mamom da se družimo taj prvi dan što nema Ene da im brže prođe dan. Išli smo u Neov najdraži park pa kući na ručak koji nam je još Ena pripremila. Hvala mama Ena :)
Popodne i večer su popravili dojam od jutra. Nisu previše pitali za mamu, išli smo spavati na vrijeme. Navečer kad su zaspali sam pripremio sve za jutro. Ujutro je prošlo sve ok, Noa je bio već bolje pa smo knjigicu s brojevima čitali samo do broja 6.
Dok su oni bili u vrtiću ja sam se opet bavio kućanskim poslovima i polako krenuo pripremati svoj poslovni put koji je počinjao točno na dan kad se Ena vraća. Kako ti to nekad svemir posloži.
Nakon vrtića smo opet išli van, srećom je bilo lijepo i toplo vrijeme taj tjedan.
Kad je došlo vrijeme spavanja Neo nije htio spavati u svojoj sobi s Noom nego sa mnom i Mateom. Noa je ostao sam i nije zaspao još neko vrijeme pa sam se onda kad su ovo dvoje zaspali preselio kod njega u krevet. Baš se osjetilo da mu je potrebno maženje prije spavanja.
Vidi se i na ovoj fotki :
e da, to sam ja sav mokar jer je Noa naslijedio moj polarni medvjed gen. Ne znaš tko je topliji od nas dvoje. Nama ne treba grijanje.
Srijeda je bila dan za tatu, nakon vrtića sam otišao s Vedranom na kavu uz more, ono kad u desetom mjesecu možeš sjediti u kratkim rukavima na terasi kafića... a nakon toga šoping i šišanje.
Osjećao sam se kao novi čovjek.
Iskoristio sam i Joker zovi baku, pa smo nakon vrtića otišli opet do parka pa kod bake na ručak.
A kod bake smo imali pravi party
Četvrtak je dan kada Noa ide kod logopeda pa sam ga odlučio poštedjeti vrtića taj dan, otpratili smo naše dečke Nea i Matea a mi smo išli u malu avanturu.
Papali smo doručak vani, bili u parku pa se spustili u dječju kuću. Bili smo u dućanu i piškili na stablo hehehe. Uglavnom jedno divno jutro za nas dvoje i to sve prije tete Tatjane(logopedice).
Nakon logopedice smo još jednom otišli na ljuljačke pored vrtića pa u 15h po dečke. Napravio sam im pizzu za ručak. S tim ručkom je Mateo bio najsretniji.
Taj četvrtak nam je bio toliko lijep da sam odlučio svih troje u petak pustiti kući... kakav zajeb hahaha
Dan je krenuo super i sve je bilo ok do nakon ručka kad bi trebali kao u vrtiću ići na spavanac... Tu je Neo doživio prvi pravi meltdown koji se nastavio i na subotu hehehe Nije htio ići spavati, nije dao ni Mateu da ode spavati jer to znači da ja moram biti s njim u sobi desetak minuta. Počeo je plakati da mu nedostaje mama. Razmontirao je boravak dok sam ja pokušao uspavati Matea (vidjet će te na videu). I naravno nije zaspao. Proveo je pola dana u raznim kaznama, a sve to jer je odlučio da ne voli spavanje i ne voli Spidermena. Ljubav prema Spidermanu se vratila ali prema ljubav sa spavanjem je oduvijek bila na krhkim nogama.
Pogledate gdje je zaspao jadni Mateo dok sam ja vodio bitke s Neom hahaha
Nakon napornog petka, subota je opet bila dobar dan, skuhao sam im paštu-salsu što najviše vole, Eni pravu juhu od kokice.
Igrali smo se cijeli dan i sve je bilo super do navečer.
Sad je već meni polako bilo dosta biti sam s njih troje i još me u nedjelju čekao put i koncert.
Vrijeme je oko vremena za spavanje i taman sam završavao zadnju turu robe i čujem kaos iz boravka i dočeka me ovo:
Sprašio sam ih na spavanje, kazna im je bila da nema priče za laku noć. Baš sam strog tata zar ne ?
Ena nam je stigla oko 3 ujutro a ja sam prije podne krenuo za Ljubljanu... nakon Ljubljane uslijedili su još dan za danom: Zagreb, Sarajevo, Beograd i Skopje... Nakon 7 dana s djecom sam dobio 7 dana bez djece i 14 dana bez supruge. Nije baš neka zabava.
Sve skupa sam zadovoljan kako smo preživjeli tjedan bez mame. Srećom, imao sam i svoju mamu i vrtić za ispomoć. Dok su još ovako maleni, vremenski je zahtjevno roditeljstvo, vjerujem da će nam i kasnije biti teško s tri sina s tako malom razlikom u godinama... ali svako vrijeme nosi svoje. Dani su dugi a godine kratke... Za četiri dana je Mateu već dvije godine a ja sam već dvadeset dana na roditeljskom/očinskom dopustu. Od tih dvadeset dana, više ni sam ne znam koliko dana su klinci bolesni, ali to je tema za neki drugi blog.
Primjedbe
Objavi komentar