Tatin(b)Log

Pet sati je i 17 minuta!! Pišem Vam opet s wc-a kao i nekad. (Skrivam se od Nea). Prije kojih dvadesetak dana sam se pohvalio kako nam se puno toga velikoga izdogađalo u par sati. Noa je spavao kod bake prvi put! Neo je spavao u svom krevetu u dječjoj sobi !! A Ena i Mateo su se vratili u našu veliku sobu!!  Nakon nekih 6-7 mjeseci izrazitog fokusa samo na mene, Neo je počeo ponovo ostvarivati super interakciju s Enom. Očito je prihvatio da beba Mateo ostaje i da bez obzira na to ipak ima dovoljno pažnje i ljubavi od svoje mame ❤️ Znalo je biti grozno ponekad kad bi ga Ena htjela presvući ili leći u krevet s njim za uspavati ga a on bi joj samo rekao: mama BJEŽ! I počeo zazivati mene. To nas je zbilja žalostilo. Sad njih dvoje idu u vrtić ujutro, imaju neku svoju novu rutinu, navečer ide spavati tako da ga mama uspava... Ali naravno kao i uvijek sa spavanjem mojih sinova,  sve je super funkcioniralo par dana tj. noći. Uspavljivanja i dalje super idu, ponosan sam na Enu jer je uvela rut

Ova korona je zbilja sve promijenila, ne znam tko su ljudi koji se usude u doba pandemije(velepošasti haha) pisati o screen time-u ali SRAM IH BILO hehehe   fotka je tu samo da se zna na koga djeca vole ekrane :) čak i na vjenčanju sam imao mobitel Već znate da Noa, iako će uskoro tri godine, jako malo tj. gotovo ništa ne govori. Idemo kod logopeda već neko vrijeme i stvari idu na bolje. On je shvatio da mora i riječima izraziti svoje želje i potrebe, a mi da moramo imati strpljenja i pričekati da se on malo pomuči da dobije to što želi.  Prošle godine u ovo doba smo bili u lockdownu (društvostaju!?!? :) ) i mi kao nadobudni roditelji smo zaključili da je to pravo vrijeme da skroz eliminiramo tv i crtiće na mobitelu. Dobro nam je išlo nekih tri mjeseca, no kako se bližila jesen i počela je poznata riječka kiša, počeli smo malo po malo popuštati. Priznajem da sam ja najveći krivac, htio sam pogledati zadnju sezonu Vikinga dok je još vruća a da bi to odradio pošteno trebalo je ponoviti i

U zadnje vrijeme se ponekad ulovim kako razmišljam o tome kakav će moj trio bebača biti kad odraste. Svo troje od najranije dobi imaju dosta izražene karaktere. Noa je blagi tihi treptavi plavooki medo. Neo je najsličniji meni,  najkraći opis bi bio Taz iz Looney Tunesa samo puno šarmantniji. Jedan tren te izludi i kad misliš da ćeš poluditi nabaci osmijeh i izvali nešto da zaboraviš sve što te naživciralo. Mateo, e Mateo hehe, on će biti vragolan, pogledajte samo ovaj pogled. Od kad sam i sam tata često se sjetim riječi moga tate: dijete se rodi s određenim karakterom a ti kao roditelj možeš malo ublažiti ili naglasiti te njegove mane/vrline. Nekako si mislim da zbilja ima pravo. Znam da su mi sinovi još maleni i da se opterećujem nepotrebno s time ali zbilja se nadam će mi biti ovoliko dragi i kad prođu svoje faze odrastanja, a posebno puberteta :) Tata i ja kad sam imao nekih 5-6 godina Tata i ja danas Već znam da ću jedan dan čitati ovaj tekst i sam sebi se smijati, a šta da radim

Drage mame, Piše vam jedan od onih tata koji se trudi biti vam podrška, roditelj, a ne dadilja. Vodim dijete u vrtić svaki dan, odlazim ranije s posla da bih ga pokupio iz vrtića. Spremam mu odjeću i obuću koju će odjenuti i odijevam ga ujutro. Kuham ili, budimo iskreni, ponekad i naručim ručak, brišem prašinu, usisavam, perem podove i prozore, iako mrzim iz dna duše, operem i suđe kad vidim da se izmaklo kontroli. Otkad imamo malu bebu, ne perem i ne sušim (u sušilici) robu da ne bih nešto od bebe ubacio s našom robom jer se mame na to jako ljute. Perem dude i bočice u sterilizatoru, noću radim bočice i nunam. Trudim se biti prisutan s djecom i igrati se s njima, mijenjam pelene i ljubim ručice, prstiće i glave kad padnu, ali nikada neću biti MAMA.  Jedna je MAMA. Zato vas MOLIM, mame, znam da ste umorne i na izmaku snaga i živaca, ali... Nemojte vikati na svoju djecu. Jednostavno to nemojte raditi, to ne vodi ničemu. Znam da je umor prešao sve granice i da kroz vikanje izlazi nemoć i

Bliži nam se tri mjeseca otkad je Mateo došao u naš život. Mateo <3 Bila su to zanimljiva prva tri mjeseca. Korona ne posustaje, posao pati, ali mi zapravo daje mogućnost da ipak provodim više vremena uz svoju obitelj. Puno toga se promijenilo s dolaskom treće bebe u kuću, možda čak i više nego s dolaskom prvog djeteta. Kad očekuješ prvo dijete, imaš puno nepoznanica i pitanja u glavi, konstantno, koja se sva razriješe kada dijete napokon stigne, pa onda imaš novih pitanja, hehe... S drugim si već nekako sigurniji, ali se pojavljuju pitanja u stilu, kako će se oni slagati, hoću li im moći pružiti istu količinu ljubavi i pažnje... Kad dođe treće dijete, sva nadanja i pitanja su nestala, jednostavno znaš da te očekuje neprestani kaos, ali kaos pun ljubavi. Nema boljeg opisa od toga. Trenutačno je uvijek netko popišan, pokakan, mora jesti, piti ili spavati. I ne, ne može si nitko sam još uvijek (skroz uspješno) pomoći oko toga.  Jedina stvar koja me iskreno rastužila je to št

Ponekad se zapitam zašto sam djeci kupovao te silne krevete i krevetiće... i još gore, zašto sam sebi kupio super skupi, udobni, 30 cm debeli madrac. Spavam na *ebenom 3 cm debelom ikeea madracu na krevetu na razvlačenje jer eto niti je dno dijete ne želi spavati u svom krevetu ali im je super kad tata spava na krevetu na razvlačenje. Ali ne, nije da oni odmah žele spavati na mom super udobnom krevetu, a ne! Prvo maltretiramo tatu da nas uspava na dječjem krevetu, pa kad tata zaspi nakon dva sata uspavljivanja, onda se mi jedan po jedan preselimo na tatin krevet! To što tata pola dana izgubi dok mu se kičma ne poravna i počne normalno hodati to nema veze... Ali to nije sve(kako kažu reklame), tijekom noći se vratimo nazad i grlimo tatu i spavamo mu na ramenu da zna da ga volimo! Pa osim što tata ne može hodati drugi dan, ni ruke mu ne rade... Trenutno u stanu imamo 5 (P E T) kreveta (svakome članu obitelji po jedan) a svi spavaju na mom krevetu, osim mene!! kupit ću si nadmadrac za dj

Svaki tata prolazi kroz par faza u svom roditeljskom životu.  Prva faza : OMB OMB POSTAT ĆU TATA ! Zbunjen si i sretan si, svima govoriš da ćeš postati tata. Čudiš se slikama s ultrazvuka... Druga faza :  OMB OMB POSTAT ĆU TATA ! PANIKA! Nemam kune ušteđevine, pojma nemam što djeci treba. Ajme koliko stvari pišu ljudi po forumima da treba pripremiti za bebu... što je to izdajalica ?... Treća faza : POSTAO SAM TATA ! Taj trenutak u rodilištu kad ti babica da dijete u ruke... cijeli svemir se promijeni...  Četvrta faza :  JEDEM, SPAVAM, PLAČEM, KAKAM  Mislim da tu ne trebam ništa objašnjavati, samo ću dodati. Tu prvi put u životu shvatite značenje riječi iscrpljenost. I da, to što radi beba radiš i ti. Jedeš, spavaš, kakaš i plačeš Peta faza : ZVUKOVI Beba je dodala i nove stvari u svoj repertoar. Okreće se s leđa na trbuh i obratno. Proizvodi neke nove zvukove koje ti razumiješ i redovito imaš kompletne razgovore s bebom na njezine gugu gaga... Prijatelji koji sada smiju doći u posjet m

Teška tema. Ma koliko teško bilo i koliko umorni i neispavani bili, ta mala klupka našeg DNK jednostavno daju neki osjećaj ispunjenja i sreće. Neka nova briga za koju dosad nismo znali da postoji, postala je sastavni dio našeg života, ali nije to ona paralizirajuća briga. To je jednostavno svijest o tome da još netko u životu ovisi o nama, nismo više samožive jedinke. Mene je dosta pogodilo i osjetio sam tu promjenu unutar nekoliko sati nakon što se Noa rodio. Osjetio sam da mi život više nikada neće biti isti i da je to ok, dolazi neki novi "level". Ena i ja smo još poseban slučaj. Kao što znate, unutar tri mjeseca od rođenja Noe, "napravili" smo i Nea. Kako nam ne bi bilo dosadno u životu, nekoliko mjeseci prije Neovog drugog rođendana stiže nam i treći sin Mateo.  Promjene su polako ali sigurno počele i prije nego se Noa rodio. Prvo sam prodao motor, pa zatim i "sportski" auto jer je bio gotovo dvosjed u kojeg je gotovo nemoguće ugurati sjedalicu za beb

Ove godine smo odlučili prijaviti Nou i Nea za vrtić (jaslice). Neo (godina i četiri mjeseca) je krenuo, a Noa (dvije i četiri mjeseca) nije dobio mjesto i na čekanju je iako su imali isti broj bodova (ne želim uopće ulaziti u logiku svega toga)... Neo spreman za prvi dan ! Sad se svakog jutra SVI budimo malo prije osam da bi Neo išao u jaslice. Ponekad idemo svi skupa, ali najčešće mama i Neo sami odrade odlazak u jaslice, a Noa i ja idemo po njega dok je mama na poslu. Kako je još razdoblje privikavanja djece na jaslice, plus korona, Neo je prvih tjedan dana bio maksimalno dva-tri sata u vrtiću. Sredinom drugog tjedna je odradio i prvo spavanje u vrtiću. Veseli se ići u vrtić ujutro ali se još više veseli kada ga dođemo pokupiti za doma hehe (tatin sin). Neo i mama ( i Mateo u trbuhu) na putu za vrtić Dok je Neo u vrtiću,  Noa i ja koristimo vrijeme za sebe. Šetamo, igramo se, odemo do parka, u dućan... Srećom još traje bablje ljeto pa uživamo biti vani.  Kako je Noa prije prvog rođe

I tako, čudna nam je ova dvije i dvadeseta. Počela je vrlo obećavajuće na raznim poljima. Ena se vratila na posao full time i to ju je učinilo zbilja sretnom. Ja sam dobio priliku raditi ogromni projekt izvan posla i to u smjeru u kojem želim da mi se karijera razvija… Malo smo bili u gužvi, kad je Ena ujutro na poslu, ja sam popodne i obratno. Djeca su dobro prihvatila novu situaciju i više - manje dobro napreduju. Neo je počeo hodati s nekih deset mjeseci, Noa je naučio skakati, imali smo neuspjeli pokušaj skidanja pelena, ali uglavnom pozitiva. Dok sam bio četiri dana na radnom putu radeći to što me jako veselilo, odjednom se ta korona počela pojačano pojavljivati svuda. U medijima, među ljudima, ali još je bila negdje daleko s ponekim slučajem u Europi. Nama nije bilo ni na kraj pameti kamo bi nas sve to moglo odvesti. Pa taman sam odradio puni Sava centar s više od 3600 ljudi u publici… Kad se sve činilo savršenim, planovi za poslovno ljeto su bili nestvarno dobri… Negdje u ta čet

Kada smo saznali da je Ena trudna (prvi put) vrlo brzo smo krenuli s odabirom imena za bebu. Odmah smo se dogovorili da želimo kratka imena. Nakon dana i mjeseci razmišljanja, promišljanja i predomišljanja došli smo do dva imena. Jedno muško i jedno žensko ime. Tek kad biraš ime za dijete shvatiš koliko ti ljudi nije drago u životu hehehe.  Bio sam 1000% uvjeren da ćemo dobiti curicu a Ena je nekako bila suzdržana. Prava mama, samo neka je živo i zdravo.  Curica se trebala zvati Ari(j)a, a kao što već znate, stigao nam je naš prvorođeni Noa! Slovo j kod Arija je u zgradi jer nismo još bili definirali hoće li biti Arija ili Aria. Sviđaju mi se imena s nekim značenje ili pričom iza sebe. Moje ime Aleksandar u prijevodu s grčkog znači "zaštitnik ljudi" , Arija je na perzijskom "plemenita" a na talijanskom "zrak" a kako se Ena školuje za operu pjevačicu Arija je i vokalna skladba za solističko pjevanje uz instrumentalnu pratnju pa je i to neka poveznica. Noa z

Svemir nas je »nagradio« dvojicom nespavača. Za sve krivim svoju mamu, hehe. Ja sam kao beba bio loš spavač i pošteno sam nagnjavio svoje roditelje. Čak se i sjećam da sam kad sam imao nekih pet godina, radije gledao odjavnu špicu filma ili kako sam tada volio reći: »Ali mama, još slova idu!« Sjeo bih na pod i »gledao« slova i tako zaspao, sve samo ne u krevet. O igranju dok ne zaspim neću ni pričati da me ne bi i ta sudbina zadesila, hahaha. Tako mi je mama jednom prilikom kad sam već bio velik, rekla: Joj, neka ti dijete spava kao ti meni! I eto, želja joj se ostvarila i to duplo! Naravno da ne mislim ozbiljno kad kažem da nju krivim, očito su dečki naslijedili taj moj gen nespavanja. Kad se rodio Neo (mlađi), prva dva tjedna je spavao, kako se kaže, k’o beba! Ena i ja smo bili u šoku, naravno, ponadali smo se prerano i odmah nas je kaznilo . Noa se od rođenja redovito budi u intervalima od 15 minuta do rijetkih i odličnih razdoblja kada odspava i do dva sata u komadu. Najčešće