Ova korona je zbilja sve promijenila, ne znam tko su ljudi koji se usude u doba pandemije(velepošasti haha) pisati o screen time-u ali SRAM IH BILO hehehe
Već znate da Noa, iako će uskoro tri godine, jako malo tj. gotovo ništa ne govori. Idemo kod logopeda već neko vrijeme i stvari idu na bolje. On je shvatio da mora i riječima izraziti svoje želje i potrebe, a mi da moramo imati strpljenja i pričekati da se on malo pomuči da dobije to što želi. Prošle godine u ovo doba smo bili u lockdownu (društvostaju!?!? :) ) i mi kao nadobudni roditelji smo zaključili da je to pravo vrijeme da skroz eliminiramo tv i crtiće na mobitelu. Dobro nam je išlo nekih tri mjeseca, no kako se bližila jesen i počela je poznata riječka kiša, počeli smo malo po malo popuštati. Priznajem da sam ja najveći krivac, htio sam pogledati zadnju sezonu Vikinga dok je još vruća a da bi to odradio pošteno trebalo je ponoviti i prijašnje sezone hehehe.
Kako su klinci ljeti išli kasnije spavati jer smo i do 20h bili na plaži, Ena bi uglavnom sama gledala Vikinge jer bi ja zaspao nakon 10 minuta. Zbog mog nekontroliranog zaspivanja smo Vikinge pomaknuli u raniji termin dok su oni još budni, a ne valja imati dvostruke standarde pa smo i njima vratili crtiće na tih 45 minuta koliko traje jedna epizoda Vikinga. I tako je to trajalo neko vrijeme... do ove nedjelje tj. jučer.
Počela je nedjelja kao nedjelja. Noa se probudio prvi, ajde po novom satu je bilo 8 pa ti je malo lakše(not).. I šta da radim s njim u nedjelju u osam ujutro? Ubacio sam ga u kadu da se malo igra a usput i obavimo nedjeljno kupanje, dva u jedan, di ćeš bolje.
Neo se probudio malo kasnije i prva izgovorena riječ mu je bila CRTIĆ, pa tata CRTIĆ, zatim mama CRTIĆ i na kraju BEJBI(Mateo) CRTIĆ 😂 pa sad ti njemu nemoj upaliti crtić. Ena je morala ići nešto obaviti pa smo ostali, ja kao "odrasla osoba" i tri mušketira kući. Naravno da smo pol' stana rastavili i zaprljali dok se Ena vratila ali ok. Svi smo bili živi i zdravi i crtići se i nisu nešto gledali i nitko nije plakao čak naprotiv.
Uvijek kad sam tako sam na njih tri se sjetim one stare: cijeli dan sam se igrao s djecom i pogledam na sat a samo sat vremena je prošlo.
E da, za slučaj da se netko pita zašto nisam s njima izašao van, u park na primjer... Napravio sam to jednom i nikad više, barem dok ne počnu malo više slušati. To čak nije bio izlazak u park nego vraćanje kući. Matematika me izdala taj put.
Računica ide ovako: treba mi barem jedna ruka za gurati kolica s bebom, jedna ruka obavezno Neu jer njemu nema draže nego šmugnuti negdje u istraživanje a ako ima kakva mačka ili pas u blizini potrebna je i jedna ruka za Nou, jer inače ode on za životinjicama. Taj put se dogodio i pas i mačka i Neo koji je htio ići negdje nedefinirano ali u suprotnom smjeru od nas.. i tako smo u tren ostali Mateo i ja sami na cesti dok Noa trči na jednu stranu a Neo na drugu, naravno, pa neće valjda u istom smjeru. E sad, brzinsko razmišljanje jednog tate. Noa trči za psom susjede iz naše zgrade koja i ide prema zgradi a Neo trči u suprotnom smjeru prema autima, cesti i parku... vičem N E O STOP, NOA STOP! Ma nisu ni trepnuli 😂 Neo je čak i dao gasa 😂 Ok, trčim prvo za Neom pa zatim za Noom koji je već dostigao psa i ne zaboravi stisnuti kočnicu na kolicima govorim sam sebi!!!!! Ulovim Nea koji instant počne vrištati i već izvježbanim motom si ga bacam za vrat na konjića (svaki dan tako idemo u vrtić i iz vrtića) i on meni isto tako izvježbanim motom izbija naočale s očiju pa sad ni ne vidim. Ok, čučnem s njim vrištećim na ramenima, zgrabim novo izgrebane naočale, naravno, karma, i krenem trčati prema kolicima s Mateom. Dođem do kolica i krenem gurati a ona naravno ne idu nigdje, ona kočnica od prije, šutnem kolica da se otkoče i nastavljam dalje. Da znam, i sam vidim sliku u glavi kao što je jedna susjeda gledala uživo. Iza ugla zgrade pametna susjeda je stala s psom kad je vidjela da Noa trči za njima ( HVALA TETA ❤️) i tako zadržala Nou na mjestu. E da, ona susjeda koja je gledala sve to dobaci usput, ja ne znam kako uspijete ostati tako debeli uz troje djece. Vama malo manje hvala susjeda ali isto samo ljubav ❤️😂
Jedan roditelj na troje djece mlađe od tri godine nikako nije dobra ideja hahaha. Svaka čast odgojiteljicama u vrtiću! One su u ovo glupo vrijeme same na njih 14-15. Horor!
Uglavnom, dođemo mi napokon pred lift, Neo i dalje na ramenima, Noa i ja zajedno guramo kolica susjedi se smiju, meni curi znoj i sve je super. Ubacim ih u lift i to je to, nemaju di osim leći na pod što Neo voli iskoristiti a ja dobijem još koji sijedu u tom trenutku hehehe.
Nego da se vratim na crtiće, prošli tjedan je bio baš nekako naporan. Meni je posebno nekako loše sjeo jer sam uz posao i živciranje oko stožera i mjera za kazališta trebao i neku papirologiju ganjati. S našom birokracijom budeš sav bljak nakon ture po šalterima i to danima. I tako dođe ta nedjelja i još se sat pomaknuo u naprijed i oblačno je vani i bio sam sam s njih troje... Još sam radio i roštilj za ručak( ok taj dio je cool) i kad bi normalni ljudi odmorili, naša djeca dobiju žutu minutu. Ena i ja smo legli na krevet nakon ručka da odmorimo malo i evo njih, jedan po jedan nešto treba. Baš sad bi se jako mazili, keks je toliko poseban da nam ga mora pokazati i eto dva prsta vode nisu dovoljni u čaši i tako.. i dogodi se jedan od najsmješnijih (barem nama) trenutaka našeg dosadašnjeg roditeljstva. Gotovo u isti glas Ena i ja: jesu vam upaljeni crtići ??? a Neo odgovara Daaaaa , e pa onda BRZO GLEDATI CRTIĆE, jer ćemo ih inače opet poslati na godišnji 😂😂😂
Zbilja nam je trebalo samo pet minuta mira i tišine !
ŽIVJELI CRTIĆI I ŽIVIO SCREEN TIME !!!
Primjedbe
Objavi komentar