Prva tri mjeseca

Bliži nam se tri mjeseca otkad je Mateo došao u naš život.

Mateo <3

Bila su to zanimljiva prva tri mjeseca. Korona ne posustaje, posao pati, ali mi zapravo daje mogućnost da ipak provodim više vremena uz svoju obitelj.

Puno toga se promijenilo s dolaskom treće bebe u kuću, možda čak i više nego s dolaskom prvog djeteta.

Kad očekuješ prvo dijete, imaš puno nepoznanica i pitanja u glavi, konstantno, koja se sva razriješe kada dijete napokon stigne, pa onda imaš novih pitanja, hehe... S drugim si već nekako sigurniji, ali se pojavljuju pitanja u stilu, kako će se oni slagati, hoću li im moći pružiti istu količinu ljubavi i pažnje...

Kad dođe treće dijete, sva nadanja i pitanja su nestala, jednostavno znaš da te očekuje neprestani kaos, ali kaos pun ljubavi. Nema boljeg opisa od toga. Trenutačno je uvijek netko popišan, pokakan, mora jesti, piti ili spavati. I ne, ne može si nitko sam još uvijek (skroz uspješno) pomoći oko toga. 

Jedina stvar koja me iskreno rastužila je to što nisam očekivao da Ena i ja nećemo uspjeti ostati u istom krevetu. Jednostavno je postalo preteško, ali i potencijalno preopasno za bebu Matea (ili Bejbi kako ga zove Neo). 

Kao što sam već pisao, Neo koji je sada postao srednje dijete, pokazuje svojim ponašanjem reakciju na tu činjenicu da je dobio mlađeg brata. Instinkt samozaštite mu se probudio, ja se uvijek zafrkavam da mu se prekasno upalio i da si je sam kriv što nije više plakao u doba kad je Mateo tek nastao, hehe. 

No, šalu na stranu, nije ti baš svejedno kada osjetiš da ti dijete pati jer je dobilo brata. On je oduvijek hiperaktivna maza koja mora biti u centru pažnje, što je sa starijim bratom Noom super prolazilo jer Noa je maza, voli pažnju, ali ne opsesivno, a i bili smo dva na dva. Noa se  zna igrati i otići u svoj svijet na pola sata, sat i zaboraviš da ga imaš. S druge strane, Neo se ne može igrati bez nas ili Noe. Ako Noa uzme autiće, i Neo mora uzeti autiće (naravno te iste), ako Noa želi na ljuljačku, i Neo se isti tren želi ljuljati i tako da ne nabrajam dalje.

Borba za istu stvar, ovaj put bočicu, iako svatko ima svoju, Neo želi Noinu :)

To je sve počelo biti više izraženo kada je Mateo stigao kući. Neo je na neka dva tjedna zapravo prestao pričati, cijeli vokabular mu se sveo na Ta-ta, a imao je solidan fond riječi za dijete od godinu i pol. Osim toga, postao je neposlušniji i hiperaktivniji pa su nam i u jaslicama to potvrdili. Tisuću puta dnevno bi rekao ta-ta i nije htio slušati odgajateljice i nije htio spavati. Kroz tjedan, dva se to smanjilo, pa se za mjesec dana opet pojavilo i tako, ali ide nabolje. Srećom, pričati je nastavio, fond riječi je vratio i svakim danom ga širi, a nova najdraža riječ mu je naravno NE. Trenutno je sve NE. Valjda misli da tako mora biti jer se zove NEo, hehehe. 

 

Tata hladi koljeno, Neo i Mateo koji je zaspao u jaju

Još jedna stvar se promijenila drastično, mamu je zamijenio za tatu, otkad je Ena otišla u rodilište, Neo se ne odvaja od mene. Ako sam doma, ja mu moram mijenjati pelenu, ja ga moram ljubiti kad padne, ja ga uspavljujem i tješim po noći. Znam da Eni nije lako zbog toga, a meni je na neki način to trenutačno i lijepo jer znam da sigurno neće takva privrženost tati potrajati pa uživam u trenutku. 

 

Kako se Neo tako jako vezao uz mene, više ne želi spavati u svome krevetu kao prije, nego mora biti sa mnom, ali doslovno sa mnom. Neće zaspati ako ga ne zagrlim, tako da mi je on na ruci i ramenu, po noći kad se probudi i krene plakati jer je nešto sanjao, viče TA TA TA TA i traži me po krevetu. Probali smo da ga Ena ide utješiti, ali bilo je neupješno. Osim što je to remetilo san bebi Mateu i Eni, Neo se u snu počeo puno gibati i seliti, pa čak i penjati preko ograde u krevetić s Mateom. Sve to skupa je postojala realna opasnost da slučajno lupi Matea i tako su nažalost Ena i Mateo završili u sobi s Noom. Noa je nastavio spavati u svojoj sobi iako nam je znao dolaziti tih par dana dok smo pokušavali spavati u istoj sobi. 

Sve će to polako doći na svoje. Mateo super napreduje, možda i predobro, hehe, s nepuna tri mjeseca ima više od 7 kilograma, od prvih tjedana diže glavu i prsni koš kad je na trbuhu i počeo se jako smijati kad mu se plazim, a guguće kad ga se mazi. Zbilja je svaka generacija sve naprednija, hehehe, rano je čovjek shvatio ako želi preživjeti uz dva starija brata, da mora biti velik, jak i rano naučiti govoriti da može zvati tatu u pomoć....