Dolazak treće bebe kao i sve ove godine je morao biti drukčiji nego sve do sada.
Mislim da je namjerno gađao 25.11. tako da na Božić svi slave njegovih prvih mjesec dana na našem planetu. Hehehe
Srećom mamina(Enina) intuicija je i ovaj put odradila svoj posao savršeno. 24. smo namontirali njegov budući krevetić, Ena je spakirala kofer, čistili smo malo temeljitije...
Ujutro smo probudili kao i obično od kad Neo ide u vrtić, oko 7. Njega sam pustio u vrtiću i otišao na posao.
Na poslu smo radili stvar koju najviše mrzimo ove godine, opet smo smanjivali broj sjedala u gledalištu zbog novih mjera. Sa 530 na 240 pa na sadašnjih 70. Horor. Dok smo ljepili sjedala, spomenem ravnatelju kako imam osjećaj da bi Ena mogla roditi za koji dan, sve se nekako poklapa s dosadašnjim iskustvima. Naravno da me odmah poslao doma iako sam ja sigurno tvrdio kako neće baš danas roditi, hvala ti Edvine ❤️.
Kući me čekala pilates lopta koju mi je Ena pripremila da je napušem, što je bio vrlo jasan znak što nas čeka do kraja dana. Kako Noa još nije bio vani taj dan, a zadnjih dana svaki dan šeta psa s bakom Ružicom, naučio se čovjek na šetnju svako jutro. Na brzinu smo se obukli, uzeli loptu i krenuli na benzinsku napumpati loptu. Naravno kad smo došli na Petrol na mjestu za pumpanje guma je bio parkiran auto i to ni manje ni više nego policijski. Brkati namrgođeni barba je sjedio u njemu i čudio se što Noa i ja izvodimo. Noa još uvijek uspijeva i najnamrgođenijim ljudima izvući osmijeh na lice. Dobro, ovaj put se vjerojatno radilo o tome da je sve skupa izgledalo smiješno. Debeli bradati lik s malim djetetom i pilates loptom dolazi na pumpu.. zvuči kao početak nekog urnebesnog vica. Pa onda svemir to složi da tako i izgleda. Naravno u kutiju s loptom nismo spremili i čep za loptu… I tako napumpamo loptu, dođemo do auta i skužim da mi se ispuhuje i to nemilice… Ništa, ponovi radnju, ali šta ću ugurati u otvor za pumpanje, masku za lice naravno. Napokon neka korist od te maske hahahaha barba policajac se skoro izvrnuo kroz prozor od smijeha. (Naravno doma sam je napuhao na usta kako Bog i zapovijeda hahaha..)
Kad smo došli doma odmah slažemo dogovor, Ena ako misliš ići roditi danas moraš to ili prije 15.30 ili iza 16.30 jer oko 16h moram po Nea u vrtić, a Ružica je na Krku i ne može po njega hahaha
Tako je i bilo, u 15.45 Noa i ja smo iskrcali mamu i kofer ispred rodilišta i otišli po Nea u vrtić. Prokleta korona, treće dijete a ja ne mogu biti uz Enu.
Cijelo vrijeme smo bili na liniji, porukama naravno, osim kad bi ja zaboravio gdje nešto stoji pa bi bio poziv: dragaaa a gdje je xyz.., treća ladica desno, ali nema gledao sam, a jesi pomaknuo taj papir na vrhu ladice, pa jesam naravno… Aha evo evo našao sam nema veze 😂😂
Oko 20h je komunikacija stala, znao sam šta to znači i nervoza mi se uvukla u cijelo biće kroz tih trideset minuta "radio tišine". U 20.44 stiže poruka: imamo bebu.
Totalno kulerski kao i sve s njom. Znam da sam rekao već milion puta ali Ena je zbilja žena zmaj!
Ovaj put nisam ništa zaboravio kad sam išao u rodilište 😇
Kad smo napokon došli doma ne zna se tko je bio zbunjeniji, Ena i ja ili dečki.
Prošao je prvi tjedan i stvari se polako vraćaju u “normalu”, malo više vremena posvećujemo Neu da mu dolazak novog člana obitelji bude što bezbolniji. Jedino još nismo smislili tko će gdje i s kim spavati ali sve je nekako ok. Veselimo se našem prvom Božiću s TRI praščića.
Ako me ne lupi neka inspiracija pa do blagdana napišem još koji tekst, želim vam svima puno ljubavi, zdravlja i fine klopice, te naravno sve što si sami želite...
Ljubi vas tata tri momka !
Pozdrav i od Matea uz smiješak naravno :)
Primjedbe
Objavi komentar