Mislim da nema gore stvari za roditelje nego kada im je dijete bolesno.
Možda (vjerojatno) sam samo ja jako osjetljiv na svoje dečke ali kad im je nešto, lud sam. Doslovno.
Noa zadnjih par dana ima povišenu temperaturu, oko 39. Prije neku večer sam sjedio dva sata nepomično uz njega dok je spavao na kauču i slušao ga kako diše. Kad su Ena i Neo došli kući, Ena je umrla od smijeha kako se nisam pomakao ni milimetara. Nisam ga htio slučajno probuditi a i povremenim diranjem čela bi provjeravao kakvo je stanje s temperaturom.
Zbilja ne znam zašto ali baš sam osjetljiv na njih, posebno na Nou. Neo u svojih godinu i tri mjeseca života je, moglo bi se reći savršenog zdravlja. Za sad je sva cjepiva, sve zubiće prehlade odradio bez drama i povišene temperature.
Da se razumijemo, nije Noa mimozica ali češće je imao povišenu temperaturu i nekih drugih sitnih problema, poput pelenskog osipa, svaki ugriz komarca ostaje danima na koži i tako.
U dvije godine i tri mjeseca je imao 4-5 puta povišenu temperaturu, obično bi mu pao imunitet kao posljedica izlaska nekog od zeznutijih zubiju. Jednom sam s posla donio neku virozu doma pa smo svi četvero bili u temperaturi i slinavi/šmrkavi, zabavna vremena hehehe.
Uglavnom, Noi izlazi "petica" već par dana što mu stvara neugodu i kao posljedica te neugode prstići su mu stalno u ustima. Rezultat prstića u ustima je virusna afta na dva mjesta što je uzrok povišenoj temperaturi. Danas smo na treći dan povišene temperature odraditi taj "novonormalni" posjet doktorici pod maskama. Kao da idemo na maskenbal a ne doktoru. Noi je bilo jako zabavno kad su svi oko njega odjednom stavili maske. Nakon pregleda naše super doktorice Obersnelice, brzo smo došli do dijagnoze i potrebnih lijekova za ublažavanje simptoma. Povišena temperatura zna potrajati i do desetak dana, iskreno se nadam da neće.
Ma koliko znam da će sve biti super za par dana toliko sam i dalje baš nesretan kad ga krene stiskati temperatura pa ovako leži nepomično i plitko diše.
Srećom čepići još uvijek super djeluju jer sirup nažalost nikako ne prolazi kod njega. Završimo ispovraćani i on i ja i mama i braco i pola stana.
Skoro kao kad im damo da bojaju s temperama.
Najgori je taj period od kad stavimo čepić dok ne počne djelovati, uvijek imam osjećaj da me gleda kao da sam ga iznevjerio. Mozak odmah slaže priču u stilu: maltretirao si me s tim groznim čepićem a meni nije bolje, naprotiv još me i guza boli! Zašto tata, zašto!?!! hehehe tatin bluz :)
Srećom danas je većinu dana živahan i temperatura ne prelazi 38,6.
Idem ih spremiti za krpe, skoro je 22h a mama nam je još barem sat vremena na poslu.
Čaj spreman, mlijeko spremno, guze presvučene. Slijedi pranje zubiju i vrijeme da tata krene pjevati Stand by me i Fly me to the moon za uspavanku Neu, kojeg još uvijek uspavljujemo u krilu i Noi koji je već "velik" i sve to sluša iz svog kreveta.
Laku noć dragi ljudi
Primjedbe
Objavi komentar