Ili tužna…
Najtužnije ali možda i najljepše od svega kad postaneš roditelj je, koliko se zapravo tvoj odnos prema svim drugim ljudima koji ti nisu najuža obitelj promijeni. Promijeni se toliko da ma koliko se trudio, ne možeš nažalost izbjeći rušenje mostova za sobom, pa čak i na prijateljstvima starim desecima godina.
Ovaj tjedan je jedna od meni najdražih osoba na ovome svijetu (i krsni kum našem Noi) Zvjezdan Ružić imao u našem gradu, u našem kazalištu, premijeru novog divnog albuma s neponovljivom Josipom Lisac i Luko Paljetkom.
Ena i ja smo imali neopisivi želju otići na taj koncert i podržati osobu koju smo odabrali u slučaju da se nešto nama dogodi, brine za našeg prvorođenog sina. Onda vam mora biti jasno koliko ga volimo. Svaki dan od kad su karte u prodaji smo sa strepnjom gledali kako ide prodaja, gledali storije koje je Zvjezdan stavljao s priprema za koncert i veseli se s njim. Ja sam trebao biti taj vikend u Ljubljani poslovno na jednom projektu ali i to je propalo i zbilja nam se na tren učinilo da ćemo nekako uspjeti posložiti svemir da odemo na dva-tri sata noću iz kuće bez djece… ali svemir nas je po ne znam koji put otrijeznio i to onako baš baš. Noć sa subote na nedjelju nitko od djece nije spavao, a cijelu subotu smo bili na selu s njima…
Kako je odmicala nedjelja počeli smo se dogovarati tko će od nas dvoje ostati kući a tko otići na koncert … najgora varijanta… a onda su počeli kaosi, svi plaču, svi su nervozni, Noa povraća , Neo vrišti , Mateo ne može zaspati… ja sam mokar i iscijeđen je život iz mene, povlačim se u sebe i na autopilotu pomažem Eni… Senzorni overload…
Iako mi do tog trenutka možda nije bilo jasno, svemir mi je omogućio da mi bude kristalno jasno koja je moja svrha i zadatak u životu. Napravio si obitelj, brini se za nju. U dobru i zlu, tvoje želje više nemaju istu težinu. Prvo si otac i suprug a onda sve ostalo što muškarac da bi preživio u današnjem svijetu mora biti.
Zapravo ti nitko nikada ne kaže da je biti roditelj istovremeno tako divno puno ljubavi i nikad “nisi sam” a s druge strane si osamljeniji nego ikad. Trebalo bi se više u našem lažnom i moralizirajućem društvu s “prizivima savjesti” govoriti ISTINA. O svemu.
Prepušteni ste sami sebi i svojoj partnerici/partneru i nadaš se najboljemu. Srećom da je Ena moja stijena i kao što sam joj rekao na početku veze pa mi se smijala a sada polako shvaća: “brodovi ne tonu zbog vode koja ih okružuje već zbog vode koja uđe u njih i povuče ih na dno “. Dok nas dvoje imamo jedno drugo, mozemo sve. Osim otići ponekad na koncert ili predstavu zajedno, ali polako doći će i to
Hvala ti mama Ružica što nam uvijek pomogneš kad krenemo tonuti…
Sorry kume, srce me boli ali ti si sam to najbolje rekao: bit će koncerata i druženja. ❤️
Primjedbe
Objavi komentar