Preskoči na glavni sadržaj

Druga trudnoća unutar godinu dana!

Na tečaju za trudnice doktor nam je prvog dana pričao o tome kako zatrudnjeti. Naravno da se nisam mogao suzdržati da ne dignem ruku i kažem: Pogledajte oko sebe, sve same trudnice, mislim da smo taj dio već savladali. Naravno, kao i u školi, cijela učionica se nasmijala, doktor me ružno gledao, a Ena se crvenjela. No, to nije razlog zašto se u našoj maloj velikoj obitelji pamti taj “Tečaj pripreme trudnica za porod i roditeljsku funkciju”. Naime, lijepo su nam rekli: Ljudi pazite, često se dogodi da mame nakon tri mjeseca od poroda kada dođu na prvi ginekološki pregled, dođu TRUDNE. Mi smo se naravno valjali od smijeha jer kako bi to netko uopće uspio. E, pa...  Tri mjeseca nakon rođenja Noe, svi troje smo išli kod ginekologice i pogodite što? Bili smo trudni!  
Odmah smo se dogovorili da na drugi tečaj ne idemo, predobro nam je barba doktor prvi put objasnio kako se rade djeca, hahahaha. 
Bilo nam je milijun pitanja u glavi, hoćemo li mi to moći, hoće li Noa zbog toga nešto propustiti, ali ipak je taj osjećaj sreće bio puno jači od svih pitanja i dvojbi. 
Za razliku od prve trudnoće, drugu smo čuvali kao tajnu samo za nas, barem neko vrijeme. Kako je Noa bio još zbilja prava beba, još je bio i na ciki, iskreno sam bio zabrinut kako će sve to izgledati. Ginekologica nam je rekla da daljnje dojenje dovodi trudnoću u rizik. Nakon malo konzultacija s njom i pedijatricom i svim mogućim doktori ma koje poznajem, došli smo do zaključka da se ipak zbog Noe nastavi s dojenjem barem do njegovih šest mjeseci. Nekoliko dana prije nego je napunio šest mjeseci, sam je zaključio da cika više nije za njega i da mu je boca baš fora jer ga onda i njegov ljubimac tata isto može hraniti. Trudnoća je prolazila super kao i prva, samo nas je bilo više i mama i tata nisu imali toliko vremena za sebe. Značilo je to i da su kad bi mama išla na pregled, Noa i tata šetali, umjesto da budu na svakom pregledu, ali trudili smo se biti na svakom ultrazvuku. Mislim, ipak treba mahati braci i probati skužiti što gledate na onom ekranu. Za razliku od Noe, Neo se dosta skrivao na ultrazvuku, nije nam se baš htio pokazati. Čim bi ona sonda došla iznad njega, okrenuo bi se na drugu stranu. Tek smo na 4D ultrazvuku potvrdili da je dečkić. Sjećam se da sam dan prije poroda Eni donio doručak u krevet. Bilo je još desetak dana do termina i nas troje (četvero) smo sjedili na krevetu i dogovarali kako će izgledati taj dan kad dođe. Kao da smo imali neko šesto čulo jer nismo trebali dugo čekati, oko 7 sati drugog jutra Ena me nježno probudila i rekla: Vrijeme je! Izletio sam iz kreveta k'o munjom ošinut. "Je li spremno sve? Je l' se šališ? šta trebam uzeti? Jesi dobro? Koliko je sati? Je l' te boli? Koliko su trudovi udaljeni? Moram se otuširati! Zovi bake da dođu čuvati Nou!" Naravno da je ona već sve sredila, a ja sam samo trebao pod tuš. Par dana prije smo pripremili kofer za nju, ruksak za mene, baš za te nikad se ne zna situacije. Punica je stigla prva i mi smo bili spremni za polazak. Procedura nam je još bila svježa u glavi i djelovali smo toliko cool da nas je sestra na prijemu gotovo poslala doma. U stilu, nemoguće da su vam trudovi toliko blizu, a vi se ne previjate od bolova nego se smijete. Niti dva sata nakon toga Neo je već bio s nama. Ovog puta sam gledao gdje je trebalo, imao sam najmekši ručnik koji sam mogao pronaći i bocu hladne vode. Nisam baš jako ružno gledao medicinsko osoblje i trudio sam se biti 100 % uz Enu, svaki udisaj i izdisaj. Sve je prošlo relativno brzo i dobro. Toliko brzo da Ena nije stigla ni epidruralnu dobiti. 
Nakon nekoliko “pravih” trudova Neo nam je stigao! 
Moram vam priznati, nakon iskustva s prvog poroda ovog puta me više bilo strah jer sam znao koliko se sve može odužiti i zakomplicirati. Srećom, sve je bilo ok i s Enom i Neom. Odmah je glasno vrisnuo, svi prstići su bili na broju i odmah je htio jesti. 
Nakon što sam ih otpratio u sobu, došao sam doma, izljubio Nou i rekao mu: "Čestitam postao si braco!" 
I tako naša mala obitelj sada slavi dva rođendana u travnju! Pa vi ne slušajte doktora na tečaju za trudnice :)



Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Tata, nježni zaštitnik djece

Nisu samo tate super heroji i zaštitnici djece, to su i proizvodi koji pomažu nama tatama da se brinemo o svojoj djeci. Posebno to dolazi do izražaja kada se radi o njezi djece. Kako mi živimo u neboderu s centralnim grijanjem osim obaveznih ovlaživača zraka, za zdravlje dječje kože potrebna je i dodatna pomoć.  Noa se ugledao na svog tatu, nažalost, pa ima izrazito osjetljivu i suhu kožu. Tu nam u pomoć uskaču Lipikar proizvodi La Roche-Posay brenda. Baume AP-M balzam nam umiruje kožu i sprečava svrbež što nam super dođe, jer Noa se do sada redovito znao do krvi raščešati u zimsko doba godine. Osim balzama spas za mamu i mene je i kupka Syndet AP+ koja već za vrijeme kupanja ublažava nadraženost kože kod Noe i Nea, a bebu Matea nam štiti od pojave tjemenice. Nedavno smo otkrili i Lipikar Huile Lavante ulje za pranje kože pa smo i njega ubacili u kombinaciju kod kupnja pogotovo u zimskim, burnim i suhim mjesecima kada nam koža nastrada od vjetra.  Svi koji me poznaju znaju koliko sam z

Smije li roditeljstvo biti teško?

Smije li roditeljstvo biti teško?  Smije li brak (zbog dolaska djece) biti težak? Smije li se to sve reći naglas? A zapisati negdje? Ne, ne žalim se! Da! Sam sam si ih radio. Da, nitko me nije tjerao da se vjenčam s Enom kad je ostala trudna. Ovo ljeto me zbilja izmorilo više nego ikad išta do sada. Svako putovanje je borba, izlazak iz kuće borba, ulazak u stan borba, mijenjanje pelene borba, pranje kose djeci... Svjetski rat! Opet ponavljam, ne žalim se, samo moram to sve napisati na jednom mjestu da bih zadržao koliko toliko zdravi razum.  vidi se umor ali nadam se i neizmjerna ljubav Sretan sam čovjek! Zbilja jesam. Imam predivnu (kao osobu a i fizički) i mladu (aha! tu se malo hvalim) partnericu. Dvojicu preslatkih i živahnih sinova te trećeg na putu. Dobar posao, prosječnu plaću, super kolege (zbilja, rijetko se nađu takvi ljudi na okupu), vlastiti stan s pogledom na more (hvala mama i tata), veliki auto da svih (uskoro) 5 stanemo u njega i živim u gradu koji nije velik, a nije ni

Odabir imena za bebu

Kada smo saznali da je Ena trudna (prvi put) vrlo brzo smo krenuli s odabirom imena za bebu. Odmah smo se dogovorili da želimo kratka imena. Nakon dana i mjeseci razmišljanja, promišljanja i predomišljanja došli smo do dva imena. Jedno muško i jedno žensko ime. Tek kad biraš ime za dijete shvatiš koliko ti ljudi nije drago u životu hehehe.  Bio sam 1000% uvjeren da ćemo dobiti curicu a Ena je nekako bila suzdržana. Prava mama, samo neka je živo i zdravo.  Curica se trebala zvati Ari(j)a, a kao što već znate, stigao nam je naš prvorođeni Noa! Slovo j kod Arija je u zgradi jer nismo još bili definirali hoće li biti Arija ili Aria. Sviđaju mi se imena s nekim značenje ili pričom iza sebe. Moje ime Aleksandar u prijevodu s grčkog znači "zaštitnik ljudi" , Arija je na perzijskom "plemenita" a na talijanskom "zrak" a kako se Ena školuje za operu pjevačicu Arija je i vokalna skladba za solističko pjevanje uz instrumentalnu pratnju pa je i to neka poveznica. Noa z