Zove me Ena (supruga), što je samo po sebi čudno jer smo se nekako zbog naših poslova navikli tipkati si poruke. Čim je zazvonio mobitel prokomentiram s kolegom: Uff, sigurno neki kaos! Javljam se: daaaaa ?
I odmah kreće priča: mama i ja smo u kuhinji, nešto smo spremale i Noa (stariji sin tada oko godinu i pol star) je došao kod nas otvorio vrata i iz brave je ispao “jezik” kojeg sam gurnula nazad ne znam zašto a Noa je zalupio vratima i sada smo zaključani u kuhinji!
Shit, a Neo ? (mlađi sin tada oko 6 mjeseci star)
Neo je u spavaćoj sobi i spava!
Znači sam...
I sad, zvati vatrogasce da nam razbiju ulazna vrata, kuhinjska vrata i pričuvaju Nea i oslobode njih ? Ili zvati domara, susjeda..? Ali nitko nema ključ od ulaznih u stan...
Taj dan nas je sreća zbilja pomazila i to dva put!
Imam zbilja super kolege! Uopće nije bilo rasprave trebam li krenuti doma ili ostati do kraja programa, dok sam još bio na telefonu je bilo: IDEŠ KUĆI ODMAH!
Dok sam došao do auta, punac koji je prije dovezao punicu i otišao na probu je bio ranije završio s probom i bio na vratima stana. Kuca na vrata a nitko ne otvara (svih smo naucili da ne zvone zbog djece hehe) i srećom sjeti se da ima naš rezervni ključ sa sobom koji smo mu par dana prije napravili! Dok sam ja stigao punac je netom probuđenog Nea nosao po stanu.
Pojavljujem se na vratima kuhinje a situacija napeta: punica na prozoru lovi zraka, Noa se smije a Ena na rubu suza, Neu je vrijeme za ciku... Kuhinjska vrata su ostakljena, imaju osam prozorčića. Dok sam putovao doma (nekih 10-15 min max) Ena je došla na ideju da razbije jednog i proba se provući kroz njega ( dimenzije okvirno 30x20 cm). Mislim si, draga jesi zbilja mršava i lav u horoskopu ali mica maca nisi. Srećom ipak nije to napravila.
Druga opcija pak nikako nije dolazila u obzir, prelazak preko prozora do balkona, ipak živimo na DVADESET I PETOM katu.
One fore iz filmova s kreditnom karticom nisu upalile tako da sam ipak morao malo oštetiti štok i vrata da bi ih oslobodio i da bi Neo dobio svoju ciku!
E ali tu priči nije kraj, par dana nakon toga moja mama čuva djecu dok smo Ena i ja na poslu. Neo spava jednu od svojih petnaest minutnih tura, mama i Noa se igraju. Bližilo se vrijeme Noinog popodnevog spavanja pa ga je mama odlučila presvući prije nego ga stavi u krevetić. Sve je bilo super dok nije išla na balkon baciti pelenu u koš za pelene. Kako je izašla van iz navike je zatvorila vrata za sobom da ne hladi stan i pazite sad: Noa je nekako u ti par sekundi uspio ugurati kutiju od svog malog sintića između vrata i trosjeda zarobivši baku na balkonu !
Čovjek si je lijepo nakon toga sjeo na pod okrenuvši leđa baki i nastavio se igrati. Mislim da je poruka bila sasvim jasna: bako, nemam namjeru ići na spavanje!
Srećom i ovaj put nas je sreća pomazila i sve je prošlo super jer je Ena kroz par minuta bila doma gdje ju je dočekao zanimljiv prizor: Neo stoji u krevetiću i smije se a u dnevnom boravku baka u suzama zatvorena na balkonu dok se Noa bezbrižno igra na podu.
Bolje da završim tekst jer će mi još socijalna služba doći u inspekciju :)
Primjedbe
Objavi komentar