Tatin(b)Log

  Noćas nas je napustila jedna od najvećih osoba u mom životu. Moja najdraža Teta Lidija.  Čuli smo se nedavno, za njen rođendan kao i svake godine, ma koliko bili udaljeni. Pričali smo o tome kako ćemo se grliti i ljubiti kad prođe ta glupa pandemija, iako imam osjećaj da smo oboje znali da će taj trenutak nekako biti daleko. Samo nismo znali da će biti baš tako daleko.   Kad sam se s 5 godina doselio u zgradu, Teta Lidija je bila jedna od prvih osoba koje sam upoznao. Vrlo brzo smo se zavoljeli. Njen tata, Nono Toni je bio najstariji stanar zgrade a ja sam bio najmlađi. Često smo se skupa vraćali iz "života". Osamdesetih su se i petogodišnja djeca igrala vani do mraka. Nono Toni je dolazio s partije karata u "Dva fažola" a ja sav prljav i umoran od cijelodnevnog ganjanja s ekipom iz ulice. Teta Lidija, Nono Toni i Barba Nino su živjeli točno iznad nas, na petom katu. Do tog petog kata ima točno 4 prozora na polukatovima koji gledaju na naš mali/veliki kvart. Išli

Zbilja dugo nisam pisao.  Imao sam često potrebu ali nekako mi je vrijeme iskliznulo iz ruku.  Zbilja se svašta dogodilo od kad Vam nisam pisao.  Jedna od važnijih stvari je da se Noa i Neo skidaju iz pelena. Ova slika će Vam najbolje pokazati kako to napreduje: Noa je napokon upao u vrtić i kroz par dana krećemo u tu avanturu s njim. Govor mu se malo poboljšao ali nažalost ni blizu koliko bi trebao. Trenutno smo na ljetnoj pauzi od logopedske terapije ali smo krenuli i s pregledima u KBC-u i jako smo pozitivni oko svega.  Noa i dalje najviše voli more i tatin Smartić (tako barem sam kaže 😂).  Ako slučajno niste čuli našu himnu smartu  Klikni TU Neo je pak zadnjih par mjeseci dobio toliki dar govora da se ne gasi hehe, priča stalno , priča puno, svakodnevno usvaja nove riječi i obožava kad mu pričam priče. Posebno voli priču o Tri jarića po imenu Gruff i priču o repi. Super je što dok mu pričam priču on dodaje paralelne radnje i likove pa ni meni nije dosadno pričati stalno iste priče

Pet sati je i 17 minuta!! Pišem Vam opet s wc-a kao i nekad. (Skrivam se od Nea). Prije kojih dvadesetak dana sam se pohvalio kako nam se puno toga velikoga izdogađalo u par sati. Noa je spavao kod bake prvi put! Neo je spavao u svom krevetu u dječjoj sobi !! A Ena i Mateo su se vratili u našu veliku sobu!!  Nakon nekih 6-7 mjeseci izrazitog fokusa samo na mene, Neo je počeo ponovo ostvarivati super interakciju s Enom. Očito je prihvatio da beba Mateo ostaje i da bez obzira na to ipak ima dovoljno pažnje i ljubavi od svoje mame ❤️ Znalo je biti grozno ponekad kad bi ga Ena htjela presvući ili leći u krevet s njim za uspavati ga a on bi joj samo rekao: mama BJEŽ! I počeo zazivati mene. To nas je zbilja žalostilo. Sad njih dvoje idu u vrtić ujutro, imaju neku svoju novu rutinu, navečer ide spavati tako da ga mama uspava... Ali naravno kao i uvijek sa spavanjem mojih sinova,  sve je super funkcioniralo par dana tj. noći. Uspavljivanja i dalje super idu, ponosan sam na Enu jer je uvela rut

Ova korona je zbilja sve promijenila, ne znam tko su ljudi koji se usude u doba pandemije(velepošasti haha) pisati o screen time-u ali SRAM IH BILO hehehe   fotka je tu samo da se zna na koga djeca vole ekrane :) čak i na vjenčanju sam imao mobitel Već znate da Noa, iako će uskoro tri godine, jako malo tj. gotovo ništa ne govori. Idemo kod logopeda već neko vrijeme i stvari idu na bolje. On je shvatio da mora i riječima izraziti svoje želje i potrebe, a mi da moramo imati strpljenja i pričekati da se on malo pomuči da dobije to što želi.  Prošle godine u ovo doba smo bili u lockdownu (društvostaju!?!? :) ) i mi kao nadobudni roditelji smo zaključili da je to pravo vrijeme da skroz eliminiramo tv i crtiće na mobitelu. Dobro nam je išlo nekih tri mjeseca, no kako se bližila jesen i počela je poznata riječka kiša, počeli smo malo po malo popuštati. Priznajem da sam ja najveći krivac, htio sam pogledati zadnju sezonu Vikinga dok je još vruća a da bi to odradio pošteno trebalo je ponoviti i

U zadnje vrijeme se ponekad ulovim kako razmišljam o tome kakav će moj trio bebača biti kad odraste. Svo troje od najranije dobi imaju dosta izražene karaktere. Noa je blagi tihi treptavi plavooki medo. Neo je najsličniji meni,  najkraći opis bi bio Taz iz Looney Tunesa samo puno šarmantniji. Jedan tren te izludi i kad misliš da ćeš poluditi nabaci osmijeh i izvali nešto da zaboraviš sve što te naživciralo. Mateo, e Mateo hehe, on će biti vragolan, pogledajte samo ovaj pogled. Od kad sam i sam tata često se sjetim riječi moga tate: dijete se rodi s određenim karakterom a ti kao roditelj možeš malo ublažiti ili naglasiti te njegove mane/vrline. Nekako si mislim da zbilja ima pravo. Znam da su mi sinovi još maleni i da se opterećujem nepotrebno s time ali zbilja se nadam će mi biti ovoliko dragi i kad prođu svoje faze odrastanja, a posebno puberteta :) Tata i ja kad sam imao nekih 5-6 godina Tata i ja danas Već znam da ću jedan dan čitati ovaj tekst i sam sebi se smijati, a šta da radim

Drage mame, Piše vam jedan od onih tata koji se trudi biti vam podrška, roditelj, a ne dadilja. Vodim dijete u vrtić svaki dan, odlazim ranije s posla da bih ga pokupio iz vrtića. Spremam mu odjeću i obuću koju će odjenuti i odijevam ga ujutro. Kuham ili, budimo iskreni, ponekad i naručim ručak, brišem prašinu, usisavam, perem podove i prozore, iako mrzim iz dna duše, operem i suđe kad vidim da se izmaklo kontroli. Otkad imamo malu bebu, ne perem i ne sušim (u sušilici) robu da ne bih nešto od bebe ubacio s našom robom jer se mame na to jako ljute. Perem dude i bočice u sterilizatoru, noću radim bočice i nunam. Trudim se biti prisutan s djecom i igrati se s njima, mijenjam pelene i ljubim ručice, prstiće i glave kad padnu, ali nikada neću biti MAMA.  Jedna je MAMA. Zato vas MOLIM, mame, znam da ste umorne i na izmaku snaga i živaca, ali... Nemojte vikati na svoju djecu. Jednostavno to nemojte raditi, to ne vodi ničemu. Znam da je umor prešao sve granice i da kroz vikanje izlazi nemoć i

Nisu samo tate super heroji i zaštitnici djece, to su i proizvodi koji pomažu nama tatama da se brinemo o svojoj djeci. Posebno to dolazi do izražaja kada se radi o njezi djece. Kako mi živimo u neboderu s centralnim grijanjem osim obaveznih ovlaživača zraka, za zdravlje dječje kože potrebna je i dodatna pomoć.  Noa se ugledao na svog tatu, nažalost, pa ima izrazito osjetljivu i suhu kožu. Tu nam u pomoć uskaču Lipikar proizvodi La Roche-Posay brenda. Baume AP-M balzam nam umiruje kožu i sprečava svrbež što nam super dođe, jer Noa se do sada redovito znao do krvi raščešati u zimsko doba godine. Osim balzama spas za mamu i mene je i kupka Syndet AP+ koja već za vrijeme kupanja ublažava nadraženost kože kod Noe i Nea, a bebu Matea nam štiti od pojave tjemenice. Nedavno smo otkrili i Lipikar Huile Lavante ulje za pranje kože pa smo i njega ubacili u kombinaciju kod kupnja pogotovo u zimskim, burnim i suhim mjesecima kada nam koža nastrada od vjetra.  Svi koji me poznaju znaju koliko sam z

Bliži nam se tri mjeseca otkad je Mateo došao u naš život. Mateo <3 Bila su to zanimljiva prva tri mjeseca. Korona ne posustaje, posao pati, ali mi zapravo daje mogućnost da ipak provodim više vremena uz svoju obitelj. Puno toga se promijenilo s dolaskom treće bebe u kuću, možda čak i više nego s dolaskom prvog djeteta. Kad očekuješ prvo dijete, imaš puno nepoznanica i pitanja u glavi, konstantno, koja se sva razriješe kada dijete napokon stigne, pa onda imaš novih pitanja, hehe... S drugim si već nekako sigurniji, ali se pojavljuju pitanja u stilu, kako će se oni slagati, hoću li im moći pružiti istu količinu ljubavi i pažnje... Kad dođe treće dijete, sva nadanja i pitanja su nestala, jednostavno znaš da te očekuje neprestani kaos, ali kaos pun ljubavi. Nema boljeg opisa od toga. Trenutačno je uvijek netko popišan, pokakan, mora jesti, piti ili spavati. I ne, ne može si nitko sam još uvijek (skroz uspješno) pomoći oko toga.  Jedina stvar koja me iskreno rastužila je to št

Ponekad se zapitam zašto sam djeci kupovao te silne krevete i krevetiće... i još gore, zašto sam sebi kupio super skupi, udobni, 30 cm debeli madrac. Spavam na *ebenom 3 cm debelom ikeea madracu na krevetu na razvlačenje jer eto niti je dno dijete ne želi spavati u svom krevetu ali im je super kad tata spava na krevetu na razvlačenje. Ali ne, nije da oni odmah žele spavati na mom super udobnom krevetu, a ne! Prvo maltretiramo tatu da nas uspava na dječjem krevetu, pa kad tata zaspi nakon dva sata uspavljivanja, onda se mi jedan po jedan preselimo na tatin krevet! To što tata pola dana izgubi dok mu se kičma ne poravna i počne normalno hodati to nema veze... Ali to nije sve(kako kažu reklame), tijekom noći se vratimo nazad i grlimo tatu i spavamo mu na ramenu da zna da ga volimo! Pa osim što tata ne može hodati drugi dan, ni ruke mu ne rade... Trenutno u stanu imamo 5 (P E T) kreveta (svakome članu obitelji po jedan) a svi spavaju na mom krevetu, osim mene!! kupit ću si nadmadrac za dj

Svaki tata prolazi kroz par faza u svom roditeljskom životu.  Prva faza : OMB OMB POSTAT ĆU TATA ! Zbunjen si i sretan si, svima govoriš da ćeš postati tata. Čudiš se slikama s ultrazvuka... Druga faza :  OMB OMB POSTAT ĆU TATA ! PANIKA! Nemam kune ušteđevine, pojma nemam što djeci treba. Ajme koliko stvari pišu ljudi po forumima da treba pripremiti za bebu... što je to izdajalica ?... Treća faza : POSTAO SAM TATA ! Taj trenutak u rodilištu kad ti babica da dijete u ruke... cijeli svemir se promijeni...  Četvrta faza :  JEDEM, SPAVAM, PLAČEM, KAKAM  Mislim da tu ne trebam ništa objašnjavati, samo ću dodati. Tu prvi put u životu shvatite značenje riječi iscrpljenost. I da, to što radi beba radiš i ti. Jedeš, spavaš, kakaš i plačeš Peta faza : ZVUKOVI Beba je dodala i nove stvari u svoj repertoar. Okreće se s leđa na trbuh i obratno. Proizvodi neke nove zvukove koje ti razumiješ i redovito imaš kompletne razgovore s bebom na njezine gugu gaga... Prijatelji koji sada smiju doći u posjet m

Dolazak treće bebe kao i sve ove godine je morao biti drukčiji nego sve do sada. Došao nam je Mateo puna tri tjedna prije termina.  Mislim da je namjerno gađao 25.11. tako da na Božić svi slave njegovih prvih mjesec dana na našem planetu. Hehehe Srećom mamina(Enina) intuicija je i ovaj put odradila svoj posao savršeno. 24. smo namontirali njegov budući  krevetić, Ena je spakirala kofer, čistili smo malo temeljitije... Ujutro smo probudili kao i obično od kad Neo ide u vrtić, oko 7. Njega sam pustio u vrtiću i otišao na posao. Na poslu smo radili stvar koju najviše mrzimo ove godine, opet smo smanjivali broj sjedala u gledalištu zbog novih mjera. Sa 530 na 240 pa na sadašnjih 70. Horor. Dok smo ljepili sjedala, spomenem ravnatelju kako imam osjećaj da bi Ena mogla roditi za koji dan, sve se nekako poklapa s dosadašnjim iskustvima. Naravno da me odmah poslao doma iako sam ja sigurno tvrdio kako neće baš danas roditi, hvala ti Edvine ❤️.  Kući me čekala pilates lopta koju mi je Ena pripre