Noćas nas je napustila jedna od najvećih osoba u mom životu. Moja najdraža Teta Lidija. Čuli smo se nedavno, za njen rođendan kao i svake godine, ma koliko bili udaljeni. Pričali smo o tome kako ćemo se grliti i ljubiti kad prođe ta glupa pandemija, iako imam osjećaj da smo oboje znali da će taj trenutak nekako biti daleko. Samo nismo znali da će biti baš tako daleko.
Kad sam se s 5 godina doselio u zgradu, Teta Lidija je bila jedna od prvih osoba koje sam upoznao. Vrlo brzo smo se zavoljeli. Njen tata, Nono Toni je bio najstariji stanar zgrade a ja sam bio najmlađi. Često smo se skupa vraćali iz "života". Osamdesetih su se i petogodišnja djeca igrala vani do mraka. Nono Toni je dolazio s partije karata u "Dva fažola" a ja sav prljav i umoran od cijelodnevnog ganjanja s ekipom iz ulice. Teta Lidija, Nono Toni i Barba Nino su živjeli točno iznad nas, na petom katu. Do tog petog kata ima točno 4 prozora na polukatovima koji gledaju na naš mali/veliki kvart. Išli smo polako, stali na svakom prozoru i Nono Toni mi pričao kako je kvart izgledao kad je on doselio tu. Puno toga mi je pričao, o svemu, što ja kao petogodišnje dijete nisam nažalost mogao zapamtiti. Zato se dobro sjećam partije briškuke za njihovim zelenim stolom, pepeljara puna opušaka, Teta Lidija Nono Toni i ja za stolom a Barba Nino na svojoj barskoj stolici u kutu nasuprot TV-a na kojem su se gledale talijanske vijesti. Žuto-crni zagoreni mali prst kojeg Nono Toni koristi za otresti pepel s cigarete. Dan danas se divim kako je taj čovjek već jako blizu svojoj devedesetoj godini znao tako dobro brojati karte hehe Nisam imao šanse protiv njega.
Teta Lidija i Barba Nino su često na balkonu sa strahom u očima gledali kako ja kao pravo hiperaktivno dijete izvodim ludorije s biciklom po ulici. Kada bi pao s bicikle ili izvrnuo nogu na skejtu ili rošulama Teta Lidija bi mi stavila oblog od vode i octa i češkala po kosi da se umirim. Uz njih sam naučio talijanski, puno razno raznih igara s vunom, koncem, papirom i olovkom. Nikad mi nije bilo dosadno kada bi bio kod njih. Teta Lidija je bila posebna ljubav u mom životu, bila mi je baka kakvu bi svako dijete moglo poželjeti. Nikad, pa i u najbuntovnijim godinama, kada nisam s roditeljima pričao o nekim stvarima s njom sam uvijek mogao pričati o svemu i dobiti dobar savjet pun mudrosti i ljubavi. Nikad neću zaboraviti kako je bila sretna kad sam se NAPOKON oženio i dobio djecu. Nekako sam naivno vjerovao da sad kad sam se vratio živjeti sa svojom obitelji na četvrti kad ispod Tete Lidije, da će je i moja djeca imati kao što sam je i ja imao u svom životu. Neki ljudi nose takvu energiju i ljubav u sebi da vjeruješ da su besmrtni. Volim te Teta Lidija i vidimo se jednom na partiji briškule, pozdravite mi puno Barba Nina i Nono Tonija ❤️
Primjedbe
Objavi komentar