Tatin(b)Log

U zadnje vrijeme se ponekad ulovim kako razmišljam o tome kakav će moj trio bebača biti kad odraste. Svo troje od najranije dobi imaju dosta izražene karaktere. Noa je blagi tihi treptavi plavooki medo. Neo je najsličniji meni,  najkraći opis bi bio Taz iz Looney Tunesa samo puno šarmantniji. Jedan tren te izludi i kad misliš da ćeš poluditi nabaci osmijeh i izvali nešto da zaboraviš sve što te naživciralo. Mateo, e Mateo hehe, on će biti vragolan, pogledajte samo ovaj pogled. Od kad sam i sam tata često se sjetim riječi moga tate: dijete se rodi s određenim karakterom a ti kao roditelj možeš malo ublažiti ili naglasiti te njegove mane/vrline. Nekako si mislim da zbilja ima pravo. Znam da su mi sinovi još maleni i da se opterećujem nepotrebno s time ali zbilja se nadam će mi biti ovoliko dragi i kad prođu svoje faze odrastanja, a posebno puberteta :) Tata i ja kad sam imao nekih 5-6 godina Tata i ja danas Već znam da ću jedan dan čitati ovaj tekst i sam sebi se smijati, a šta da radim

Drage mame, Piše vam jedan od onih tata koji se trudi biti vam podrška, roditelj, a ne dadilja. Vodim dijete u vrtić svaki dan, odlazim ranije s posla da bih ga pokupio iz vrtića. Spremam mu odjeću i obuću koju će odjenuti i odijevam ga ujutro. Kuham ili, budimo iskreni, ponekad i naručim ručak, brišem prašinu, usisavam, perem podove i prozore, iako mrzim iz dna duše, operem i suđe kad vidim da se izmaklo kontroli. Otkad imamo malu bebu, ne perem i ne sušim (u sušilici) robu da ne bih nešto od bebe ubacio s našom robom jer se mame na to jako ljute. Perem dude i bočice u sterilizatoru, noću radim bočice i nunam. Trudim se biti prisutan s djecom i igrati se s njima, mijenjam pelene i ljubim ručice, prstiće i glave kad padnu, ali nikada neću biti MAMA.  Jedna je MAMA. Zato vas MOLIM, mame, znam da ste umorne i na izmaku snaga i živaca, ali... Nemojte vikati na svoju djecu. Jednostavno to nemojte raditi, to ne vodi ničemu. Znam da je umor prešao sve granice i da kroz vikanje izlazi nemoć i

Nisu samo tate super heroji i zaštitnici djece, to su i proizvodi koji pomažu nama tatama da se brinemo o svojoj djeci. Posebno to dolazi do izražaja kada se radi o njezi djece. Kako mi živimo u neboderu s centralnim grijanjem osim obaveznih ovlaživača zraka, za zdravlje dječje kože potrebna je i dodatna pomoć.  Noa se ugledao na svog tatu, nažalost, pa ima izrazito osjetljivu i suhu kožu. Tu nam u pomoć uskaču Lipikar proizvodi La Roche-Posay brenda. Baume AP-M balzam nam umiruje kožu i sprečava svrbež što nam super dođe, jer Noa se do sada redovito znao do krvi raščešati u zimsko doba godine. Osim balzama spas za mamu i mene je i kupka Syndet AP+ koja već za vrijeme kupanja ublažava nadraženost kože kod Noe i Nea, a bebu Matea nam štiti od pojave tjemenice. Nedavno smo otkrili i Lipikar Huile Lavante ulje za pranje kože pa smo i njega ubacili u kombinaciju kod kupnja pogotovo u zimskim, burnim i suhim mjesecima kada nam koža nastrada od vjetra.  Svi koji me poznaju znaju koliko sam z

Bliži nam se tri mjeseca otkad je Mateo došao u naš život. Mateo <3 Bila su to zanimljiva prva tri mjeseca. Korona ne posustaje, posao pati, ali mi zapravo daje mogućnost da ipak provodim više vremena uz svoju obitelj. Puno toga se promijenilo s dolaskom treće bebe u kuću, možda čak i više nego s dolaskom prvog djeteta. Kad očekuješ prvo dijete, imaš puno nepoznanica i pitanja u glavi, konstantno, koja se sva razriješe kada dijete napokon stigne, pa onda imaš novih pitanja, hehe... S drugim si već nekako sigurniji, ali se pojavljuju pitanja u stilu, kako će se oni slagati, hoću li im moći pružiti istu količinu ljubavi i pažnje... Kad dođe treće dijete, sva nadanja i pitanja su nestala, jednostavno znaš da te očekuje neprestani kaos, ali kaos pun ljubavi. Nema boljeg opisa od toga. Trenutačno je uvijek netko popišan, pokakan, mora jesti, piti ili spavati. I ne, ne može si nitko sam još uvijek (skroz uspješno) pomoći oko toga.  Jedina stvar koja me iskreno rastužila je to št

Ponekad se zapitam zašto sam djeci kupovao te silne krevete i krevetiće... i još gore, zašto sam sebi kupio super skupi, udobni, 30 cm debeli madrac. Spavam na *ebenom 3 cm debelom ikeea madracu na krevetu na razvlačenje jer eto niti je dno dijete ne želi spavati u svom krevetu ali im je super kad tata spava na krevetu na razvlačenje. Ali ne, nije da oni odmah žele spavati na mom super udobnom krevetu, a ne! Prvo maltretiramo tatu da nas uspava na dječjem krevetu, pa kad tata zaspi nakon dva sata uspavljivanja, onda se mi jedan po jedan preselimo na tatin krevet! To što tata pola dana izgubi dok mu se kičma ne poravna i počne normalno hodati to nema veze... Ali to nije sve(kako kažu reklame), tijekom noći se vratimo nazad i grlimo tatu i spavamo mu na ramenu da zna da ga volimo! Pa osim što tata ne može hodati drugi dan, ni ruke mu ne rade... Trenutno u stanu imamo 5 (P E T) kreveta (svakome članu obitelji po jedan) a svi spavaju na mom krevetu, osim mene!! kupit ću si nadmadrac za dj

Svaki tata prolazi kroz par faza u svom roditeljskom životu.  Prva faza : OMB OMB POSTAT ĆU TATA ! Zbunjen si i sretan si, svima govoriš da ćeš postati tata. Čudiš se slikama s ultrazvuka... Druga faza :  OMB OMB POSTAT ĆU TATA ! PANIKA! Nemam kune ušteđevine, pojma nemam što djeci treba. Ajme koliko stvari pišu ljudi po forumima da treba pripremiti za bebu... što je to izdajalica ?... Treća faza : POSTAO SAM TATA ! Taj trenutak u rodilištu kad ti babica da dijete u ruke... cijeli svemir se promijeni...  Četvrta faza :  JEDEM, SPAVAM, PLAČEM, KAKAM  Mislim da tu ne trebam ništa objašnjavati, samo ću dodati. Tu prvi put u životu shvatite značenje riječi iscrpljenost. I da, to što radi beba radiš i ti. Jedeš, spavaš, kakaš i plačeš Peta faza : ZVUKOVI Beba je dodala i nove stvari u svoj repertoar. Okreće se s leđa na trbuh i obratno. Proizvodi neke nove zvukove koje ti razumiješ i redovito imaš kompletne razgovore s bebom na njezine gugu gaga... Prijatelji koji sada smiju doći u posjet m

Dolazak treće bebe kao i sve ove godine je morao biti drukčiji nego sve do sada. Došao nam je Mateo puna tri tjedna prije termina.  Mislim da je namjerno gađao 25.11. tako da na Božić svi slave njegovih prvih mjesec dana na našem planetu. Hehehe Srećom mamina(Enina) intuicija je i ovaj put odradila svoj posao savršeno. 24. smo namontirali njegov budući  krevetić, Ena je spakirala kofer, čistili smo malo temeljitije... Ujutro smo probudili kao i obično od kad Neo ide u vrtić, oko 7. Njega sam pustio u vrtiću i otišao na posao. Na poslu smo radili stvar koju najviše mrzimo ove godine, opet smo smanjivali broj sjedala u gledalištu zbog novih mjera. Sa 530 na 240 pa na sadašnjih 70. Horor. Dok smo ljepili sjedala, spomenem ravnatelju kako imam osjećaj da bi Ena mogla roditi za koji dan, sve se nekako poklapa s dosadašnjim iskustvima. Naravno da me odmah poslao doma iako sam ja sigurno tvrdio kako neće baš danas roditi, hvala ti Edvine ❤️.  Kući me čekala pilates lopta koju mi je Ena pripre

Teška tema. Ma koliko teško bilo i koliko umorni i neispavani bili, ta mala klupka našeg DNK jednostavno daju neki osjećaj ispunjenja i sreće. Neka nova briga za koju dosad nismo znali da postoji, postala je sastavni dio našeg života, ali nije to ona paralizirajuća briga. To je jednostavno svijest o tome da još netko u životu ovisi o nama, nismo više samožive jedinke. Mene je dosta pogodilo i osjetio sam tu promjenu unutar nekoliko sati nakon što se Noa rodio. Osjetio sam da mi život više nikada neće biti isti i da je to ok, dolazi neki novi "level". Ena i ja smo još poseban slučaj. Kao što znate, unutar tri mjeseca od rođenja Noe, "napravili" smo i Nea. Kako nam ne bi bilo dosadno u životu, nekoliko mjeseci prije Neovog drugog rođendana stiže nam i treći sin Mateo.  Promjene su polako ali sigurno počele i prije nego se Noa rodio. Prvo sam prodao motor, pa zatim i "sportski" auto jer je bio gotovo dvosjed u kojeg je gotovo nemoguće ugurati sjedalicu za beb

Ove godine smo odlučili prijaviti Nou i Nea za vrtić (jaslice). Neo (godina i četiri mjeseca) je krenuo, a Noa (dvije i četiri mjeseca) nije dobio mjesto i na čekanju je iako su imali isti broj bodova (ne želim uopće ulaziti u logiku svega toga)... Neo spreman za prvi dan ! Sad se svakog jutra SVI budimo malo prije osam da bi Neo išao u jaslice. Ponekad idemo svi skupa, ali najčešće mama i Neo sami odrade odlazak u jaslice, a Noa i ja idemo po njega dok je mama na poslu. Kako je još razdoblje privikavanja djece na jaslice, plus korona, Neo je prvih tjedan dana bio maksimalno dva-tri sata u vrtiću. Sredinom drugog tjedna je odradio i prvo spavanje u vrtiću. Veseli se ići u vrtić ujutro ali se još više veseli kada ga dođemo pokupiti za doma hehe (tatin sin). Neo i mama ( i Mateo u trbuhu) na putu za vrtić Dok je Neo u vrtiću,  Noa i ja koristimo vrijeme za sebe. Šetamo, igramo se, odemo do parka, u dućan... Srećom još traje bablje ljeto pa uživamo biti vani.  Kako je Noa prije prvog rođe

Smije li roditeljstvo biti teško?  Smije li brak (zbog dolaska djece) biti težak? Smije li se to sve reći naglas? A zapisati negdje? Ne, ne žalim se! Da! Sam sam si ih radio. Da, nitko me nije tjerao da se vjenčam s Enom kad je ostala trudna. Ovo ljeto me zbilja izmorilo više nego ikad išta do sada. Svako putovanje je borba, izlazak iz kuće borba, ulazak u stan borba, mijenjanje pelene borba, pranje kose djeci... Svjetski rat! Opet ponavljam, ne žalim se, samo moram to sve napisati na jednom mjestu da bih zadržao koliko toliko zdravi razum.  vidi se umor ali nadam se i neizmjerna ljubav Sretan sam čovjek! Zbilja jesam. Imam predivnu (kao osobu a i fizički) i mladu (aha! tu se malo hvalim) partnericu. Dvojicu preslatkih i živahnih sinova te trećeg na putu. Dobar posao, prosječnu plaću, super kolege (zbilja, rijetko se nađu takvi ljudi na okupu), vlastiti stan s pogledom na more (hvala mama i tata), veliki auto da svih (uskoro) 5 stanemo u njega i živim u gradu koji nije velik, a nije ni