Općenito u životu je najgore imati očekivanja, očekivanja očekivano vode u nezadovoljstvo. Rijetko kad stvari ispadnu onako kako ste planirali. Mogućnost da stvari krenu neplaniranim putem eksponencijalno se povećava sa svakim novim članom obitelji. Da to potkrijepim primjerom: jednostavan plan – probuditi se i otići do dućana.
Bez djece: probudiš se, opereš zube (ljudi, čuvajte zube), odjeneš se i kreneš!
S malim djetetom (primjer kad si sam i s jednim djetetom): ako imaš sreće, ti si se prvi probudio, a nisi bio probuđen u doba kad dućani još ne rade i čak i pijetao spava. Dižeš se iz kreveta, brzinski ideš na wc, bacaš pogled u sobu, opereš ruke, bacaš pogled u sobu, umiješ lice, bacaš pogled u sobu i tako dalje, shvatili ste poantu. Vaš anđeo je baš danas odlučio spavati duže. Pod broj jedan – to znači da pelena neće izdržati i da će se probuditi propišan (hvala dobrim ljudima na izumu gumiranih podloga za krevet), pod broj dva – to vodi u jutarnje kupanje i pranje posteljine, što znači: ništa od dućana ujutro!
I tako, probudi se bebač, pelena naravno nije izdržala, imate jutarnje kupanje mališana. Optimizam je još tu, možda može sve ići brzo i glatko pa umjesto cijele procedure punjenja kade i ubacivanja igračaka idete na varijantu brzinskog tuširanja. Naravno, malo koja beba će biti zadovoljna tuširanjem, pa nisu ludi, naučili su već da postoji i bolje, pa bili su u privatnom all inclusive bazenu devet mjeseci!
Obavite taj brzinski tuš uz minimalan broj igračaka da nezadovoljstvo ne eskalira, pa zamotate bebu u ručnik i krećete put presvlačilice, tadam! Naravno, ako vam je beba u onom slatkom periodu od šest mjeseci do godinu dana, vrijeme stavljanja pelene postaje dugotrajni cirkus. Jednostavno, nedostaje vam ruku! Jednom držite noge, drugom ruke, trećom stavljate pelenu… Hmmmm ček', jednom ruke, drugom pelenu, trećom lijepiš pelenu… Nakon već skoro dvije godine stavljanja pelena, sam sebi se čudim kako to uspijem odraditi (s mlađim sinom, stariji je med i mlijeko). Ne znam zašto, ali kad ih staviš na tu presvlačilicu, dobiju poriv bika na rodeu i žele čim se otvore vrata (pelena) skinuti jahača (vas i robu) sa sebe i sletiti s te presvlačilice goli na pod i živjeti slobodno do kraja života. Lete ruke, lete noge, tijelo se trza, ruke su u otvorenoj peleni i tek stavljenoj kremi, kaos, ma što kaos, pravi rodeo! Još ako je zima pa morate staviti bodi, pa hulahopke, pa hlače, pa majicu broj jedan, pa majicu broj dva.. Nakon pola sata borbe s podivljalim bikom i najsmireniji ljudi su spremni za – pod tuš.
E da, tu postaje zanimljivo, tuširanje kad si sam doma s malim djetetom. Ako ga pustiš slobodnog, moji sinovi otvaraju vrata tuš kabine i ulaze, a kako su već okupani i obučeni, baš i nije neka fora. Gora varijanta je penjanje na bide i vađenje čepa iz sifona i guranje istoga u usta, bljuv! U tom slučaju hranilica postaje multipraktik: hranilica, zatvor, igraonica itd.
OK, obavili smo sve što je trebalo, okupali smo se odjenuli se i sad smo naravno ogladnjeli! Sebi radim čokolino, bebi radim griz. Lijepo jedemo skupa, sad opet do izražaja dolazi onih šest mjeseci do godinu dana: na zadnjem zalogaju griza on odluči prditi ustima i zapljuje i sebe i mene i pola kuhinje. Očisti kuhinju i povratak na presvlačilicu! I dok se presvlačimo, OPET, ja gol do pasa bez popljuvane majice, evo supruge na vratima (pola ranog vremena): »Aaa, kako lijepo, tek sad ste se probudili…« J***na očekivanja i planovi, hehehe!
Primjedbe
Objavi komentar