Tatin(b)Log

 Mislim da vas je većinu privuklo mom pisanju to što sam iskren. Možda za neke stvari i preiskren...  Tako ću i danas napisati točno ono što me muči, bez filtera, bez uljepšavanja... Zadnje dvije godine su nas svih gurnule na neke rubove. A Ena i ja smo u tim pandemijskim godinama dobili i trećeg sina.  tata pod pritiskom hahahaha Koliko god je sve to lijepo i znaš da neizmjerno voliš svoju djecu, roditeljstvo je često vrlo vrlo vrlo teško. Ne, nismo mi razmažene generacije i nisu stariji bili bolji i jači od nas. Samo se o tome nije pisalo a bogami se nije ni pričalo o stvarima koje su "sramotne".  Da, znam, nitko nam nije kriv što smo napravili djecu a pogotovo godinu za godinom ali to ne znači da nemamo pravo reći da nam je teško. Da nam odnos, brak i razum pati. Da nam sad već kronično i opasno nedostaje vremena za nas dvoje. Da smo kao mladi bračni par zadnju noć sami proveli dvije noći prije rođenja prvog djeteta. Da nemamo kome ostaviti djecu( jer ih je troje ...

Ove godine smo odlučili prijaviti Nou i Nea za vrtić (jaslice). Neo (godina i četiri mjeseca) je krenuo, a Noa (dvije i četiri mjeseca) nije dobio mjesto i na čekanju je iako su imali isti broj bodova (ne želim uopće ulaziti u logiku svega toga)... Neo spreman za prvi dan ! Sad se svakog jutra SVI budimo malo prije osam da bi Neo išao u jaslice. Ponekad idemo svi skupa, ali najčešće mama i Neo sami odrade odlazak u jaslice, a Noa i ja idemo po njega dok je mama na poslu. Kako je još razdoblje privikavanja djece na jaslice, plus korona, Neo je prvih tjedan dana bio maksimalno dva-tri sata u vrtiću. Sredinom drugog tjedna je odradio i prvo spavanje u vrtiću. Veseli se ići u vrtić ujutro ali se još više veseli kada ga dođemo pokupiti za doma hehe (tatin sin). Neo i mama ( i Mateo u trbuhu) na putu za vrtić Dok je Neo u vrtiću,  Noa i ja koristimo vrijeme za sebe. Šetamo, igramo se, odemo do parka, u dućan... Srećom još traje bablje ljeto pa uživamo biti vani.  Kako je Noa prije p...

Smije li roditeljstvo biti teško?  Smije li brak (zbog dolaska djece) biti težak? Smije li se to sve reći naglas? A zapisati negdje? Ne, ne žalim se! Da! Sam sam si ih radio. Da, nitko me nije tjerao da se vjenčam s Enom kad je ostala trudna. Ovo ljeto me zbilja izmorilo više nego ikad išta do sada. Svako putovanje je borba, izlazak iz kuće borba, ulazak u stan borba, mijenjanje pelene borba, pranje kose djeci... Svjetski rat! Opet ponavljam, ne žalim se, samo moram to sve napisati na jednom mjestu da bih zadržao koliko toliko zdravi razum.  vidi se umor ali nadam se i neizmjerna ljubav Sretan sam čovjek! Zbilja jesam. Imam predivnu (kao osobu a i fizički) i mladu (aha! tu se malo hvalim) partnericu. Dvojicu preslatkih i živahnih sinova te trećeg na putu. Dobar posao, prosječnu plaću, super kolege (zbilja, rijetko se nađu takvi ljudi na okupu), vlastiti stan s pogledom na more (hvala mama i tata), veliki auto da svih (uskoro) 5 stanemo u njega i živim u gradu koji nije velik, ...