Zimsko računanje vremena zvuči kao predivan dar u obliku dodatnog sata sna, zar ne? U teoriji možda. U praksi prosječnog roditelja to je čista birokratska iluzija.
Moj unutarnji sat, onaj isti koji je godinama baždaren na noćne produkcije, koncerte i kasne sate, sada me redovito i bez greške izbacuje iz kreveta već oko četiri ujutro. Ležim u mraku, buljim u strop i slušam tišinu(ponekad i Bajaginu). A onda, negdje oko pet, točno po starom ljetnom vremenu, kreće prava akcija.
Iz mraka dječje sobe začuje se onaj specifičan, beskompromisan poziv. Ne traži se ni mama, ni čaša vode, ni izgubljeni plišanac. Traži se tata.
Mateo ima bioritam precizniji od švicarskog mehanizma, a njegov probavni sustav apsolutno ne zanima što je netko tamo odlučio pomaknuti kazaljke unatrag. Njemu je tih pet ujutro onih starih, dobrih šest. Vrijeme za buđenje, vrijeme za kakanje i, naravno, vrijeme za glavnog logističara, tatu s toaletnim papirom.
Jedino objašnjenje koje imam je da je negdje po stanu pokupio The 5AM Club, knjigu koju sam prije par godina čitao pun entuzijazma i odustao od nje nakon pet dana. On ju je očito pročitao do kraja. Razlika je samo u tome što Robin Sharma taj sveti jutarnji sat predviđa za meditaciju, vježbanje i učenje, a kod nas se on troši na brisanje dječje guze.
I tako, dok cijela Rijeka još duboko spava, nas dvojica imamo svoj intimni, pomalo tragikomični jutarnji ritual. Vučem se do kupaonice, ne stavim ni naočale za vid, navigiram u polumraku kako mu ne bih slučajno dao signal da je dan službeno počeo, i obavljam svoju očinsku dužnost. Trudim se biti što tiši, nevidljiv, kao da me zapravo nema. Ali on me gleda onim svojim pospanim, a opet nevjerojatno bistrim očima. Njemu je sve jasno. Dan je krenuo, tata je tu, a to što je vani mrkli mrak je samo sitan tehnički detalj koji ćemo lako zanemariti.
Ponekad u tom trenutku pomislim kako bih sve dao za još samo sat vremena onog dubokog sna koji mi pametni sat ujutro ponosno iscrtava na grafu.
A onda me pogleda i shvatim da sam na jedinom mjestu na svijetu gdje baš sad moram biti.
Dok se naši bioritmovi ne usklade s novim vremenom, ostajem dežurni noćni brisač i prvi jutarnji supu(a)tnik.

Primjedbe
Objavi komentar