Preskoči na glavni sadržaj

Pet ujutro, staro vrijeme

Zimsko računanje vremena zvuči kao predivan dar u obliku dodatnog sata sna, zar ne? U teoriji možda. U praksi prosječnog roditelja to je čista birokratska iluzija.

Moj unutarnji sat, onaj isti koji je godinama baždaren na noćne produkcije, koncerte i kasne sate, sada me redovito i bez greške izbacuje iz kreveta već oko četiri ujutro. Ležim u mraku, buljim u strop i slušam tišinu(ponekad i Bajaginu). A onda, negdje oko pet, točno po starom ljetnom vremenu, kreće prava akcija.

Iz mraka dječje sobe začuje se onaj specifičan, beskompromisan poziv. Ne traži se ni mama, ni čaša vode, ni izgubljeni plišanac. Traži se tata.

Mateo ima bioritam precizniji od švicarskog mehanizma, a njegov probavni sustav apsolutno ne zanima što je netko tamo odlučio pomaknuti kazaljke unatrag. Njemu je tih pet ujutro onih starih, dobrih šest. Vrijeme za buđenje, vrijeme za kakanje i, naravno, vrijeme za glavnog logističara, tatu s toaletnim papirom.

Jedino objašnjenje koje imam je da je negdje po stanu pokupio The 5AM Club, knjigu koju sam prije par godina čitao pun entuzijazma i odustao od nje nakon pet dana. On ju je očito pročitao do kraja. Razlika je samo u tome što Robin Sharma taj sveti jutarnji sat predviđa za meditaciju, vježbanje i učenje, a kod nas se on troši na brisanje dječje guze.

I tako, dok cijela Rijeka još duboko spava, nas dvojica imamo svoj intimni, pomalo tragikomični jutarnji ritual. Vučem se do kupaonice, ne stavim ni naočale za vid, navigiram u polumraku kako mu ne bih slučajno dao signal da je dan službeno počeo, i obavljam svoju očinsku dužnost. Trudim se biti što tiši, nevidljiv, kao da me zapravo nema. Ali on me gleda onim svojim pospanim, a opet nevjerojatno bistrim očima. Njemu je sve jasno. Dan je krenuo, tata je tu, a to što je vani mrkli mrak je samo sitan tehnički detalj koji ćemo lako zanemariti.

Ponekad u tom trenutku pomislim kako bih sve dao za još samo sat vremena onog dubokog sna koji mi pametni sat ujutro ponosno iscrtava na grafu.

A onda me pogleda i shvatim da sam na jedinom mjestu na svijetu gdje baš sad moram biti.

Dok se naši bioritmovi ne usklade s novim vremenom, ostajem dežurni noćni brisač i prvi jutarnji supu(a)tnik.




Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

"Fali vam još samo curica..." i malo jebenog obzira

"Fali vam još samo curica..." i malo jebenog obzira Nemam energije. Doslovno nemam snage ovo pisati. Tipkam ovo više iz nekog očaja i potrebe da povučem crtu, jednom zauvijek, nego iz neke spisateljske inspiracije. Ovaj mjesec nam se srušio svijet. Ena je doživjela spontani... To je rečenica koju nitko ne želi izgovoriti naglas, a kamoli napisati. To je ona tišina koja ti se useli u kuću, ona bol o kojoj se u ovom našem društvu ne priča, jer eto, "događa se". Najgore od svega? Dan kada je sve to počelo, taj fizički i emotivni pakao, nismo mogli ostati u krevetu, zagrliti se i odbolovati. Morali smo odraditi obiteljske obaveze. Enin brat je krstio sina, teta Ena nije mogla propustiti krštenje i prvi rođendan svog prvog nećaka. Možete li uopće zamisliti taj nadrealni, okrutni kontrast? Gledaš taj novi život, pjevaš sretan rođendan, držiš se na nogama za obitelj, a iznutra se raspadaš i gubiš. Ena je to odradila. Stisnula je zube i preživjela taj dan jer obitelj ne sta...

Tata, nježni zaštitnik djece

Nisu samo tate super heroji i zaštitnici djece, to su i proizvodi koji pomažu nama tatama da se brinemo o svojoj djeci. Posebno to dolazi do izražaja kada se radi o njezi djece. Kako mi živimo u neboderu s centralnim grijanjem osim obaveznih ovlaživača zraka, za zdravlje dječje kože potrebna je i dodatna pomoć.  Noa se ugledao na svog tatu, nažalost, pa ima izrazito osjetljivu i suhu kožu. Tu nam u pomoć uskaču Lipikar proizvodi La Roche-Posay brenda. Baume AP-M balzam nam umiruje kožu i sprečava svrbež što nam super dođe, jer Noa se do sada redovito znao do krvi raščešati u zimsko doba godine. Osim balzama spas za mamu i mene je i kupka Syndet AP+ koja već za vrijeme kupanja ublažava nadraženost kože kod Noe i Nea, a bebu Matea nam štiti od pojave tjemenice. Nedavno smo otkrili i Lipikar Huile Lavante ulje za pranje kože pa smo i njega ubacili u kombinaciju kod kupnja pogotovo u zimskim, burnim i suhim mjesecima kada nam koža nastrada od vjetra.  Svi koji me poznaju znaju kol...

Smije li roditeljstvo biti teško?

Smije li roditeljstvo biti teško?  Smije li brak (zbog dolaska djece) biti težak? Smije li se to sve reći naglas? A zapisati negdje? Ne, ne žalim se! Da! Sam sam si ih radio. Da, nitko me nije tjerao da se vjenčam s Enom kad je ostala trudna. Ovo ljeto me zbilja izmorilo više nego ikad išta do sada. Svako putovanje je borba, izlazak iz kuće borba, ulazak u stan borba, mijenjanje pelene borba, pranje kose djeci... Svjetski rat! Opet ponavljam, ne žalim se, samo moram to sve napisati na jednom mjestu da bih zadržao koliko toliko zdravi razum.  vidi se umor ali nadam se i neizmjerna ljubav Sretan sam čovjek! Zbilja jesam. Imam predivnu (kao osobu a i fizički) i mladu (aha! tu se malo hvalim) partnericu. Dvojicu preslatkih i živahnih sinova te trećeg na putu. Dobar posao, prosječnu plaću, super kolege (zbilja, rijetko se nađu takvi ljudi na okupu), vlastiti stan s pogledom na more (hvala mama i tata), veliki auto da svih (uskoro) 5 stanemo u njega i živim u gradu koji nije velik, ...