Tatin(b)Log

Priča o meni kao tati počinje prije neke dvije godine kada sam s Enom bio na porodu i dobio sina Nou u ruke dok su mamu šivali četrdeset pet minuta. Bila je to ljubav na prvi pogled i to ona ljubav koja je svakim danom sve jača i jača.  Ena i ja radimo i živimo u umjetničko-kazališnim krugovima i jednostavno nas je svemir spojio u pravom trenutku na pravom mjestu. U roku nekoliko tjedana već smo živjeli skupa, a nakon nekoliko mjeseci bili smo vjenčani i čekali našeg bikonju Nou.  Prije nego sam se vjenčao s Enom, sam bio u gotovo desetljeće dugoj vezi i nisam bio siguran trebam li i hoću li ikad postati tata. Najbliže što sam došao roditeljstvu bilo je kad sam dobio predivnog crnog pudla, Jazza. Uz tog kuštravog psića sam naučio puno o sebi, pa i to da ipak nisam toliko sebičan koliko sam mislio ili mi se govorilo. Kad je došao kod nas, imao je nešto manje od tri mjeseca. E sad, vjerujem da se poznavatelji pasmina pitaju kako to da sam dobio pudlu na poklon kad štenci koštaju i des