Google fotografije su mi baš sinoć izbacile ovu sliku... kao da su znale da je već prošlo 7 mjeseci otkad Tata nije tu. Od sinoć to pokušavam zaboraviti, ali ne ide. Toliko toga mu želim reći svaki dan. Kako je skoro cijeli moj život radio vani, pa se možda nismo čuli svaki dan, ali uvijek smo si bili dostupni kad je nešto zbilja važno ili kad si samo nedostajemo. Današnji polu neuspješni poziv s mojim Noom iz škole, koji sam završio sočnom psovkom me podsjetilo na jednu anegdotu. Tata ju je često pričao, anegdota je iz kasnih devedesetih, kad je "mobitelizacija" tek počela u našim krajevima… Jedan dan poslao sam mu SMS poruku: POŠTOVANI, DANA 3. 12. ĆE SE SKUPLJATI KRUPNI OTPAD U VAŠEM KVARTU. MOLIMO VAS DA STANETE NA VIDLJIVO MJESTO! I on mi je, vozeći se iz Trsta s posla, odgovorio u svojem stilu: P**KA TI MATERINA! Dođe Tata kući i dočeka ga mama Ružica ljuta k'o ris! "Sram te bilo! Kako si mogao sinu onako ružnu i prostačku poruku poslati!?" A ja, pokva...
Tata iz Rijeke iskreno o roditeljstvu, trojici sinova i radostima očinstva!