O va
nova godina mi i nije počela baš onako skroz najbolje.
Naravno instinkt mi je bio da njega ulovim da ne padne na pod i to je prošlo super. Gotovo nije ni dotaknuo pod, ali zato sam ja izvukao deblji kraj. Sam sebi sam pao na desnu nogu, zglob mi je izletio van i vratio se na mjesto a isto se dogodilo i desnom ramenu. Dižem se s poda, noga mi već otiče. Nea vraćam na ramena i šepam tih još 20 metara do ulaska u tu drugu grupu... Puštam Nea u grupi i krenem polako prema autu.
To me sigurno kaznilo jer je nisam htio dočekati.
Na staru godinu se dogodilo svjetsko čudo! Svi klinci su u 20:30 spavali ! Bez obzira na petarde i ratove zvijezda u kvartu oni su spavali ! Oko 23 h smo i Ena i ja odustali (prvenstveno ja). Otišli smo u našu sobu gdje je Mateo spavao svojim uobičajenim ritmom: red spavanja, red cviljenja, red buđenja. Buđenje se dogodilo u 23:57 pa smo si Ena i ja lijepo u ponoć čestitali Novu godinu velikom sočnom pusom 🥰 i onda si okrenuli guze kao pravi stari bračni par i nastavili spavati. Šta ti djeca naprave od ljubavnog života to nije istina hahaha
Prvi "važan dan" ove 2022. je bio 5.1. srijeda... Klinci su imali groznu noć, toliko groznu da se ni Ena nije mogla probuditi da ih vodi u vrtić, iako smo se jučer dogovorili da će ih ona voditi.
A Noa i Neo su ovako spavali :
Dan danas ne razumijem šta oni po noći rade 😂
Budio sam ih dobrih 15-20 minuta uz upaljeno svjetlo, pjesmice na mobitelu, dignute roletne ...
Na kraju sam ih obukao za vrtić dok su još spavali.
Vani je bio prolom oblaka, ona poznata Riječka kiša ... Kada ti kišobran samo odmaže jer kiša pada iz svih smjerova...
Za čudo čak su bili dobre volje kad su se jednom probudili iako sam ja bio luuuud jer opet kasnimo...
Spustiti smo u Portun od zgrade i zamolio sam ih da me pričekaju dok pređem preko ceste po auto da ne kisnu bezveze. Lijepo su stali uz prozorčić i gledali me kako preskakujem potoke koji se spuštaju niz našu ulicu uvijek kad pada kiša... Stao sam ispred zgrade i jednog po jednog odnio u sjedalice. Stižemo ispred vrtića nigdje mjesta za parkirati. Uglavim auto na metar od korona ulaza u vrtic milimetar od druga dva auta koja sam zatvorio. Otkopčavam ih iz sjedalica Neo mi se penje na ramena kao i uvijek a Nou nosim u lijevoj ruci dok prelazimo preko komada blata, doslovno blata na tom ulazu. Noina grupa je prva i njihov ulaz je ispod krova pa njega puštam prvoga, sav ponosan kako sam ga gotovo potpuno suhog uspio dostaviti u vrtić. Neo i ja nastavljamo dalje i tu počinje problem. Kiša se pojača, Neo nije u svojoj grupi nego u jednoj dalje, pljusak pada krova više nema, na podu su pločice iz osamdesetih na koje pljusak baca zemlju iz vaza s cvijećem. Kreće nizbrdica popločana tim istim pločicama i Neo se trgne na nazad: ali tata tu je moj ulaz! i u tom trenu poletimo niz nizbrdicu.
Neo dan prije na kobnim pločicama
Shvaćam da kad jednom i došepam do auta, neću moći voziti s takvim zglobom.
Šepam i zovem mamu i tatu koji žive doslovno zgradu dalje da se spuste i voze me na hitnu. Čupam sjedalicu iz isofoxa i sjedam iza vozačkog mjesta. Kiša pad. Puštam otvorena vrata da imam zraka, previjam se od bolova. Par sekundi kasnije stiže mama koja je već bila vani šetala psa. Naravno krene ispitivanje, šta kako i zašto se dogodilo, koga moram tužiti i zašto nisam obukao bolje tene! Čekamo tatu da se spusti pa će me on voziti, naravno kiša opet pojačava. Mama odluči da ide kući pustiti psa i vidjeti gdje je tata zapeo. Instinktivno mi zalupi vrata od auta i odlazi... Ostajem zarobljen u autu na stražnjem sjedalu jer su nam vrata namještena da se ne mogu otvoriti iz unutra zbog djece... Smijem se što od boli što od histerije. Skidam tenu jer mi se noga poduplala, tate nema i nema. Čarapa mi se počinje urezivati u nogu skidam i nju, jedva. Ne mogu se nikako namjestiti, nema zraka, sve zamagljeno… Evo tate!
noga 10 minuta nakon
noga par sati kasnije
Stižemo na hitnu, jedna noga obučena druga bosa. Naravno dok smo se vozili uspio sam nogom "pronaći" na podu od auta komad čokolade koji je Neo izgubio dan prije 😂 Tata me pita šaljivo pred cijelom čekaonicom: gdje si uspio u govno stat 😂😂😂 Skida mi čokoladu sa stopala, maramicama i dezinficijensom za ruke, ja bi vrištao od boli ali je presmiješno 😂😂 Nakon dva sata na hitnoj , ništa nije slomljeno ali je gadno iščašeno i sve nategnuo. Dobivam lijek protiv bolova u venu i sve je odmah bolje, vile i jednorozi!
Na majci mi piše: NO HOPE (Marvin The Paranoid Android)
Na putu za kući tata mi kupuje štake, dolazimo ispred zgrade i shvaćamo problem. Ja ne mogu uopće na nogu a treba se popeti na 4. kat, 62 stepenice. Prvih šest sam odradio tako da sam dva puta skoro pao(ni rame mi ne radi). Ništa, nazad u auto i idem kod mamice i tatice na par dana.
Kako je to čudno, ne mogu vam opisati, s trideseti i osam godina, kod mame i tate bez djece i supruge.
tata se brine o svojoj velikoj bebici :) dobio sam i kamiončić za nogu
Izdržali smo tri noći svi skupa a onda je došlo vrijeme da odradim taj uspon na Kilimanjaro !
Pretrčao sam tih šezdeset i dvije stepenice sjeo na kauč i popio dva ketonala !
Eto, 25 dana! kasnije još sam uvijek na kauču hahaha
I dalje šepam i proklinjem sve kad se trebam spustiti s četvrtog kata. Trenutno mi teže ide spuštanje po stepkama.
Neću ništa pisati o iskustvu s doktorima i bolnicama u ovo korona vrijeme, vjerujem da svi rade najbolje što mogu…
moja dobra vila <3
E, da ! Najvažnija stvar. Kako djeci objasnit da si ozlijeđen. Noa kao najstariji je to nekako najviše i shvatio. Govori stalno: tata je bubani, tata ide na hitnu pomoć hahahaha i kad god mi je noga izložena (podignuta na visoko) on dođe i da mi pusu da ne buba ❤️ Neo pak s druge strane nikako ne razumije zašto ga ne želim nositi na konjića i zašto tako čudno hodam i ne želim ići s njime van :( a Mateo… Mateo legenda. Njemu je super što se tata malo giba pa ga može uvijek uloviti i popeti se na kauč k njemu!
Prije neki dan mi je dok smo se igrali na krevetu sjeo na glavu točnije na naočale 😂😂 i tako sam morao zakazati odlazak oftamologu jer mi je vrijeme za godišnju kontrolu vida :) usput sam si naručio nove naočale jer naravno da ih je polomio kad je sjeo.
Neću se više žaliti u jednom blogu pretjerao sam. Tri dobre stvari su se dogodile, napravio sam dvije nove pjesme i najvažnije: NOA JE DOBIO SVOJU SOBU I SPAVA SAM !! O tome neki drugi put jer zaslužuje dobiti svoj blog samo za to :)
Pozdrav od šepavog i ćoravog tate Saše
Primjedbe
Objavi komentar